FOTO: Mirna Prpić

Svi ponekad osjećamo potrebu sami razgovarati s Bogom, ovisno o tome kako se osjećamo i koliko često nam je to potrebno.

Kad nas obuzmu brige i svakojaka čuda ovoga života, u tim trenucima, tih posebnih minuta provedenih u praznoj crkvi ili u vlastitom domu, dok uživamo u tišini i posebnoj povezanosti s Bogom, upaljenoj svijeći za svoju dušu ili za duše bliskih nam osoba.

Svima nam se katkad dogodi da ne možemo moliti iz srca pa tada kao da nastane blokada ili neka praznina u srcu, ali svaka duša osjeća kada joj je molitva potrebna.

Duša sama traži molitvu.

U trenucima sreće i tuge, mira i nemira.

Jer Bog nas čuje.

Čuje naše riječi, naše šapate.

On savršeno poznaje naše duše.

 

Mirna Prpić

PODIJELI