Lk 7,11-17

 

 

Svaki put kada dolazim na obred sprovoda imam dojam da većina ljudi krivi Boga za smrt svoje drage osobe. Neki to zamjeraju Bogu. Ljute se na Boga. Zaboravljamo ipak da je čovjek odgovoran za smrt, patnju i bol. Iza toga se skriva prijevara i tajna zla, koja je ušla nakon grijeha prvih ljudi. Bog, koji je stvorio čovjeka jest za život, a ne za smrt.
No, nije sve tako loše. Ususret čovjeku dolazi Isus Krist. On ide na čelu povorke ljudi, koji su se ponovno rodili za život vječni. To su ljudi, koji nisu izgubili vjeru i nadu. Opasani su ljubavlju, koja izvire iz Isusova srca. Nasuprot njima ide tužna povorka. Tu su ljudi, koji su pozvani na život, ali se boje živjeti. Među njima se nalazi i žena, koja je izgubila sve u životu. Umro je njezin suprug, a sada i sin. Smrt obojice dvostruko ju je rastužila. To je beznadni slučaj. Pravilo smrti je bez milosti. Međutim, Isus ima drugo rješenje. On podiže iz mrtvih mladića. Udahnjuje svoj dah u mrtvo tijelo. To nas podsjeća na Ilijin slučaj, kada se nakon molitve privio iznad mrtvog mladića i udahnuo svoj dah. Dovoljan je dodir i riječ: „Mladiću, kažem ti ustani!“ Isus uskršava u sili Duha Svetoga. Oživljava. Daje šansu novog početka mladom čovjeku pred kojim se još uvijek proteže život.Taj čin prethodi izlijev Duha Svetoga u trenutku Isusove smrti na križu, kada Isus predaje svoj životvorni dah. Isus čini ono što čini njegov Otac – oživljuje svojim dahom. On je gospodar smrti i života, tako da smrt nema zadnju riječ. To se pokazuje u pobjedi na križu.
Dirljiva je to scena. Posebno mislim na trenutak susreta Isusa s udovicom. Pretpostavljam, da je tada Isus vidio suzne oči svoje Majke. Vidio je trenutak kada je Marija gledala njegovu smrt. Osjećao njezin zagrljaj i svoje mrtvo tijelo. Zato evanđelist piše da se Isus sažali nad udovicom. Bog je uvijek brižan i pun sućuti. Nikada neće svoga miljenika ostaviti na cjedilu, sama. Mnogi su ga kroz svoje pjesme i ostale izričaje optužili da mu je drago i smije se kada čovjek umire. Isus svojom nježnošću i sućuti odbija tu optužbu. To nije istina.
Iz ovog odlomka možemo također iščitati da Bog voli mlade. Oni su najviše izloženi djelovanju zlih duhova. Zato im Bog u Isusu Kristu pruža sigurnu zaštitu. Mladi imaju iskrivljene slike o Bogu. Često ga povezuju s nekim tko im uskraćuje njihovu slobodu, zabranjuje im nešto. Međutim, Bog u svojoj ljubavi strpljivo podnosi pubertet i sve mladenačke mušice. Podiže mlade silom svoga Duha iz teških grijeha. Zapravo, svaki teški grijeh je duhovna smrt. Fizička smrt nije strašna ako je usporedimo s duhovnom smrću, koja zauvijek udaljuje od Ljubavi. Prorok Ilija otkriva uzrok smrti mladića. To su bili grijesi. Grijeh jednostavno zarobljava, a na kraju ubija. No, istiniti susret s Isusom oživljuje. U sakramentu ispovijedi Isus poziva iznova na život: „Mladiću, djevojko ustani! Ja tebi nudim istinitu slobodu! Mir svoj dajem tebi!“ On ne prigovara, nego nježno dodiruje i šapuće. U euharistiji udahnjuje svoj životvorni dah. Oživljuje. Jača. Grli svojom prisutnošću. Postoji li veća ljubav? Bog je za život, a ne za smrt. Isus liječi i danas. Čini to u sakramentu bolesničkog pomazanja. Služi se ljudima, kojima dijeli posebne karizme i misiju duhovnog i fizičkog ozdravljanja. Isus živi!

Pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek, Hrvatska

 

 

 

PODIJELI