Marijino Uznesenje se tiče naše budućnosti: usmjerava naš pogled prema nebu pretkazujući ‘novo nebo i novu zemlju’ s pobjedom uskrsloga Krista – poručio je danas papa Franjo svojim pratiteljima na Twitteru u prigodi Uznesenja Blažene Djevice Marije, podsjetivši time na ono što je prošle godine rekao na tu svetkovinu. Tada je prije molitve Angelusa kazao da je Marija bila prva koja je povjerovala u Sina Božjega te prva koja je tijelom i dušom uznesena na nebo. Prva je prihvatila i u ruke primila Isusa kad je još bio dijete i prva je prihvaćena u njegove ruke te uvedena u Očevo vječno Kraljevstvo – istaknuo je tom prilikom Sveti Otac.
Teologija nas uči da je Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrješnog začeća. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. godine papa Pijo XII. Iako je ta dogma proglašena u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva. Sveti Epifanije u IV. stoljeću prvi je istočni otac koji izričito govori o Marijinu uznesenju na nebo, a prvi zapadni crkveni pisac koji izričito govori o tome jest sveti Grgur Turonski koji je živio u VI. stoljeću.
Sveti Bernard koji je živio u 12. stoljeću u svom govoru o Uznesenju kaže: „Djevica, uzlazeći danas slavna na nebo, bez sumnje umnožava obilno užitke građana. Možemo misliti kakva je bila njihova slava kad su zaslužili čuti njezin glas, vidjeti lice te uživati blaženu prisutnost?“ Anđeoski naučitelj sv. Toma Akvinski naučava da su „čovjeku zbog grijeha bila dana tri prokletstva … Od trećega je bila netaknuta blažena Djevica, jer je s tijelom bila uznesena na nebo“, a veliki je srednjovjekovni propovjednik sv. Antun Padovanski u jednoj svojoj propovijedi na Veliku Gospu rekao: „Gospodin je uskrsnuo kad je uzašao s desne Oca. Uskrsnula je i škrinja njegova posvećenja, kad je na ovaj dan Djevica Majka bila uznesena u vječnu ložnicu“. Od XIII. stoljeća pa dalje sva je kršćanska tradicija jednodušna u vjerovanju u Marijino uznesenje na nebo dušom i tijelom.
Drugi vatikanski sabor u 8. poglavlju Dogmatske konstitucije o Crkvi „Lumen gentium – Svjetlo naroda“ doslovno navodi riječi dogmatske bule o Marijinu uznesenju Pija XII.: „Napokon je Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tok zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu“. A zatim izriče kristološku svrhovitost te Marijine povlastice sljedećim riječima: „Ona je od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara (usp. Otk 19,16) i pobjednikom nad grijehom i smrću“. U tom istom dokumentu stoji: „Međutim, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe“ (LG, 68).
Slavni je njemački teolog Karl Rahner opadanje marijanske pobožnosti u Crkvi tumačio na sljedeći način: „Odviše kršćanâ, kakvagod bila njihova religiozna pripadnost, ima težnju da od kršćanstva učini ideologiju, apstrakciju. A apstrakcijama nije potrebna majka. Ono što Marija nudi svijetu danas, jest živa i konkretna stvarnost Spasitelja svijeta u njegovu utjelovljenju. Ona nas tjera na vjeru u Krista, ali ne onakvoga kakvim ga katkad i nesvjesno zamišljamo, kao biće koje je djelomično Bog i djelomično čovjek, već kao biće koje je potpuno božansko i potpuno ljudsko. Marija je čuvarica stvarnosti utjelovljenja.“
Izvor: Vatikanski Radio
