BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M ZAGREB (RESNIK)

Bilten župe Uznesenja B.D.M. Resnik

SVETI IVANE MARIJA VIANEY, MOLI ZA NAS!

7. Uskrsna nedjelja!

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Danas je 27 naših malih i odraslih pristupilo k stolu na gozbi Jaganjčevoj. Isus ih je najprije oslobodio njihovih grijeha, opravši ih svojom Krvlju u svojoj milosrdnoj ljubavi. Ovo su samo dvije rrečenice, a u njima je rečeno sve. Je li to stvarno sve? Svake godine govorim i pišem da su naši prvopričesnici u rukama svojih roditelja.jedni roditelji su ozbiljno prihvatili svoju roditeljsko – odgojiteljsku ulogu već od začeća djeteta te odgovorno i s ljubavlju vode i odgajaju svoju djecu. Drugima je svejedno hoće li djecu odgojiti u duhu vjere ili nikako. Sami nisu odgajani ni odgojeni onda se ne treba čuditi da ni svojim malenima nedaju doći Isusu. Jedno je zanimljivo: govori se i djeci i roditeljima što trebačiniti nakon pričesti. Jedni su djeca, drugi su neodgovorni kršteni roditelji te su sada slobodni do osmog razreda. Kako će moći pred Bogom opravdati svoju neodgovornost? Roditelji: Vi odgajate svece i prokletnike. Vjerujem da nećemo moći pred Bogom se opravdavati onim: nismo imali vremena, nismo znali, neka sam bira. Vi ste izabrali život koji ste darovali i Vi ćete odgovarati kad će Vas Bog pitati za djecu. Neće biti izgovora već ćemo biti ponosni ili posramljeni. Ja se nadam da ćete i dalje odgovorno voditi brigu u njihovom duhovnom rastu. Unaprjed Vas ohrabrujem i zahvaljujem u ime djece koji stasaju u našu povjest. Hrabro naprjed jer ćete primiti pohvalu od Boga, od svoje djece a i od naroda kojemu ste odgojili svoju djecu.

Kako smo u pred duhovskom vremenu Isus nas potiče da budemo u molitvenom iščekivanju Duha Svetoga koji će biti naša snaga te će nas upućivati u svu istinu. Molimo da možemo zahvaćeni Duhom Svetim izvršiti svoje poslanje.

Rekao sam Vam da će o hodočašću pisati u našem listiću. Kad je već riječ o sakramentu Ispovjedi i Pričesti koje su jučer i danas primili naši prvopričesnici, onda bih spomenuo prvu postaju našeg hodočašća a to je malo mjesto na istočnom djelu Francuske Ars koji se nalazi u blizini Lyona. U tom mjestu u devetnestom stoljeću živio je i djelovao župnik Ivan Marija Vianey. Nakon revolucije što je uništila Francusku trebalo je iz pepela obnavljati vjeru u narodu. Narod je bio bez svećenika jer je velika većina ubijena ili laicizirana. Izgubili su u potpunosti vjeru. Prihvatili su život u kojem nije bilo Boga. Raskalašene zabave bile su smisao njihova života. Crkva i vjera im nisu ništa značile. Dapače to im je bilo na porugu i ismijavanje.

Župnik Ivan Marija Vianey se potajno školovao za svećenika jer su sve odgojne institucije (sjemeništa) bile zatvorene. Bio je skromnog znanja. Neki predmeti uopće mu niisu išli. Njega, koji je imao već 21 godine učio je školski kolega od 11 godina. Malog je „učitelja“ toliko razljutila Ivanova tupost da ga je pred svima ošamario. Ivan se nije naljutio već je kleknuo pred njega, molio da mu oprosti što je tako bedast. Ivan je bio potpuno predan Bogu i dragoj Majci Mariji. Uz teške napore i puno vremena zaređen je potajno za svećenika. Biskup ga je poslao u to seoce Ars mislećida će za to bezbožno selo biti dobar.

Kao dobri pastir shvatio je odgovorno svoje poslanje. Došao je pješke u Ars ne znajući ni put do njega. Jednog mališana pitao je za put do Arsa. On mu je pokazao. Ivan mu je rekao: „ti si meni pokazao put do Arsa a ja ću tebi pokazati put u nebo“!

Ivan je došao u pakao: svi su ga ismijavali, nitko ga nije slušao. No on se nije obeshrabrio. Počeo je molitvom i postom znajući da se sotona samo na taj način izgoni. Ono što nije mogao činiti on činio je Bog koji bi potaknuo koju osobu da dođe u Crkvu. Svojim propovjedima i svojim vjeronaukom pokrenuo je ono što se nije moglo očekivati. Bio je Božji suradnik i osjetio je da Bog djeluje preko njega. Polako su se obratili svi župljani pa i oni najgori koji su mu se izrugivali i suprostavljali. Zanimljivo je da bi njegov radni dan bio gotovo dvadeset i dva sata. U to bi vrijeme noću molio pred Presvetim, satima ispovjedao, imao pouke iz vjeronauka i propovjedao. O Arsu i njihovom svetom župniku brzo se pročulo po okolnim mjestima, tako da su mnogi ljudi iz drugih župa dolazili na ispovjed i slušati njegove propovjedi. To je razljutilo sotonu koji mu se suprostavljao gdje je mogao. Ima sačuvana kuća u kojoj je u potpunom siromaštvu živio. Kad bi na sat – dva legao, sotona bi mu zapalio krevet, bacao suđe i na različite načine uznemirtavao. No, on je strpljivo sve podnosio znajući da post, molitva jedine mogu otjerati sotonu. Kuhani krumpir mu je bio gotovo jedino jelo. Jeo bi ga često i pljesniva. Molitva, post, rad, propovjedanje i ispovjedanje bili su njegovo oružje. Tome se đavao nije mogao oduprijeti. Župa je postala uzorna i sveta u cijeloj Francuskoj, a on po svojoj svetosti magnet za mnoge koji su dolazili k njemu na ispovjed i pouke. Potpunosti se predao Isusu. Kad je propovjedao, najčešće bi bio okrenut prema Svetohraništu te bi pun zanosa poticao ljude na ljubav prema živom Isusu prisutnu u Presvetom Oltarskom sakramentu. U ono vrijeme nije bio običaj nedjljena a kamoli dnevna pričest. No on je to toplo preporučivao znajući da je pričest najveća čovjekova snaga u borbi protiv neprijatelja spasenja. Mnogi su župljani prihvatili tu njegovu preporuku. Osnovo je Kuću providnosti u koju su bile smještene napuštene djevojčice i djevojke. Osnovao je redovnice koje su se za njih brinule. Tu je Bog po Ivanovim molitvama često pokazivao što znači Božja providnost. Ničega nije bilo u kući da se pripremi obrok. A on ih je slao pred Svetohranište i uvjek se događalo čudo: namirnice su na čudan način dolazile u kuću.

Iscrpljen od rada, posta i molitve predao je svoje iscrpljeno tijelo i svetu dušu Bogu. Brzo je uzdignut na čast oltara te je postao uzor nama svećenicima i vjernicima.

Osobito bih volio da Vi roditelji prvopričesnika i svi ostali ugledamo se u tog svetog župnika i da se u potpunosti predamo Isusu živeći od Njegova Tijela, Krvi i providnosti.

Molite se Njemu da se ne izgubite u vjeri i u odgoju. Sveti Ivane moli za nas osobito za prvopričesnike i njihove obitelji da ostanu u vjeri.

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

Jedan je dalmatinski ribar prije svakog isplovljavanja na more, a imao je svoj ribarski brodić kočaricu, svaki puta izašao pred kuću, pogledao najprije u nebo, a onda u more, a onda bi pogledao na prozoru kuće barometar i termometar pa je uzeo jednu debelu bilježnicu i uvjek na novoj stranici najprije napisao datum, onda bi zapisao kako izgleda nebo – da li je nebo vedro ili oblačno, kakvi se oblaci nalaze na nebu. Onda bi napisao kakvo je more, ima li valova, kakvi su, ili je bonaca, tj. mirna površina mora. Zapisao bi zatim pritisak zraka, temperaturu zraka i tako redom. Zapisivao je svaki dan, da li išao na ribarenje ili ne, svoja je zapažanja unosio u tu bilježnicu. Imao je tri sina i dvije kćeri. Od malih nogu sinove je uzimao sa sobom na brod, upućivao ih na opasnost, pokazivao im mjesta gdje se može naći ribe i gdje će ribu moći prodati. Sinovi su ponarasli i postali jaki momci. Stekli su već i ribarska iskustva i jednog dana dok je otac stari ribar zapisivao u svoju bilježnicu, upita ga njegov najstariji sin: „Zašto to svakog dana pišeš? Što će ti ti tvoji zapisi?“ Otac mu odgovori: „To pišem za tebe i tvoju braću. Sad dok sam ja s vama, ja vam govorim, savjetujem i odlučujem hoćemo li ići, kada ćemo ići, gdje ćemo danas loviti i sve drugo, a kad umrem i više ne budem s vama, ostat će samo ova bilježnica. U njoj će te naći sve savjete, sve upute za svoj ribarski život.“ Sin se samo nasmijao na ovo očevo tumačenje. No, nedugo iza toga, stari otac ribar je doživio srčani udar. Mučio se mjesec dana i umro. Nastala je teška žalost u kući, ali mora se dalje živjeti, treba ploviti lađicom, treba ribariti, treba prodavati ribu, treba svaki dan odlučiti ići na more ili ne, kada ići i kamo ići.

Najstariji sin preuzme vodstvo kuće. Ima doduše 22 godine i neko ribarsko iskustvo, ali najsigurnije je uzeti očevu bilježnicu i u njoj tražiti savjet. Sada je on svakog dana izlazio, gledao nebo i more, gledao temperaturu zraka i pritisak i tražio savjet u očevoj bilježnici. Bez oca i bez njegova savjeta nije bio dorastao ozbiljnom ribarenju. Bilježnica mu je bila jedini savjetnik i jedini spas.

Draga braćo i sestre! Tri su godine apostoli išli s Isusom. Slušali su njegove riječi, promatrali njegova djela. Odjednom su ostali sami. Isus je bio razapet, umro i uskrsnuo. Javljao im se nakon uskrsnuća, a onda ih je pozvao na Maslinsku goru i ondje im dao zadnje upute. Prvo: ne idite iz Jeruzalema. Drugo: čekajte Očevo poslanje Duha Svetoga. I treće: onda pođite po čitavom svijetu, ljude učite, pripovjedajte im i učinite ih mojim učenicima. Iza tih uputa njima naočigled vinuo se put nebesa. A oblak ga sakrio njegovim očima i više ga nisu vidjeli. Apostoli su ostali sami. On je rekao: „Neću vas ostaviti siročad, ostat ću uvjek s vama“, ali apostoli ga više ne vide. Snašli su se i skupili u dvorani posljednje večere i tu zajedno s Marijom molili i čekali ono što im je Isus obećao – onu Silu s visine, onog koji će ih u svemu poučiti, ohrabriti i upućivati za nastavak vjerničkog života i apostolskog djelovanja. Pripremili su svoje duše molitvom da budu spremne na susret s Duhom Svetim.

Zamislite kakve sve pripreme moraju učiniti nogometaši prije neke međunarodne utakmice. Ne samo bližu pripravu. Oni se godinama pripremaju, treniraju, paze na ishranu, moraju solidno živjeti, a ona bliža priprema traži već određenu kondiciju i zagrijanost za utakmicu.

Čovjek kršćanin, da bi mogao kršćanski i pobožno živjeti, mora steći kondiciju, uvježbanost za kršćanski život. Tu unutarnju snagu i sigurnost kršćanin nalazi u molitvi i u čitanju svetog Evanđelja. Evanđelje i molitva su ona bilježnica koju je Isus svojim životom i primjerom ispisao. Nju treba svakodnevno uzimati u ruke i u njoj pronalaziti svu životnu mudrost. Amen.

Svetac tjedna

Pohod blažene Djevice Marije

Pohod blažene Djevice Marije – blagdan je koji se temelji na Evanđelju sv. Luke. U blagoslovljenom stanju Djevica Marija ide u pohod svojoj rođakinji Elizabeti da joj pomogne u porodu. Dirljiv je to susret dviju dubokih vjernica koje slave Boga što im je iskazao obilje milosti. I čeda pod majčinim srcima su se obradovala ovome susretu. Iz ovog susreta evanđelist je sačuvao Elizabetin „Blagoslovljen“ i Marijin „Veliča“, hvalospjeve koje Crkva moli svaki dan kako u osobnoj tako u liturgiskoj zajedničkoj molitvi.

Misao

Bog je svu nježnost svoje ljubavi ulio u stvaranje ljudskog života te ga nemamo pravo uništavati.

MALO ŠALE

Pita mama Pericu:

Perice, zašto ne jedeš? Rekao si da si gladan kao vuk.

Perica joj odgovori:

A kad si ti vidjela vuka da jede mahune?

Župne obavijesti!

Aktivnosti kroz tjedan: utorak -10. utorak sv. Antuna, iza mise molitveni susret;četvrtkom: klanjanje prije mise; petak: Marijina legija iza mise.

U subotu je sakramenat Krizme u župi i podjelit će ju mons. Juraj Batelja.