BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M ZAGREB (RESNIK)

3. USKRSNA NEDJELJA

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Čovjeku je svojstveno putovati. Putuje se iz raznih razloga. Srećemo u Sv. Pismu mnoge pojedince i zajednice kako putuju. Sjetimo se samo Abrahama koji putuje u nepoznato. Sjetimo se Izraelaca koji putuju iz Egipta prema Obećanoj zemlji. Zanimljivo je u tim putovanjima da je Bog prisutan s putnicima te izvodi različita čudesna djela kojima pokazuje svoju prisutnost. Vjerujem da i mi volimo putovati. Putovanjem upoznajemo nove krajeve i ljude. Nije dobro da se čovjek zatvori u svoj uski krug i tu provede svoj život.

Uostalom, svi smo mi na ovoj zemlji putnici koji hodočastimo prema svom cilju, a to je nebo. Isus, Bog i Čovjek, naš Spasitelj i Otkupitelj bio je putnik koji je prošao zemljom čineći dobro. Srećemo ga danas kao Uskrsloga koji se pridružuje razočaranim putnicima te ih ohrabruje i konačno im se otkriva u lomljenju kruha – Euharistiji.

Običaj je da se nakon Uskrsa ide na neke izlete, hodočašća ili pak u pohode rodbini ili prijateljima. U ponedjeljak smo mi svećenici Resničkog dekanata išli u Istru gdje smo pohodili Pulu, Poreč i San Vinčent. Od nas osmorice išlo je nas šest jer su dvojica bili zauzeti obavezama. Sastali smo se u Ivanjoj Rijeci otkud smo krenuli kombijem. Zanimljivo je da smo umjesto u sedam sati krenuli pola sata kasnije radi neodgovornosti pojedinaca. Da netko od vas tako kasni župnik ga nebi ni čekao, a evo ovdje gospodu župnike treba čekati… S molitvom na usnama i blagoslovom krenuli smo obilaznicom promatrajući Zagreb iz južne strane. Mahnuli smo novom aerodromu i Velikoj Gorici i već smo na Karlovačkoj magistrali. Sunce nije bilo darežljivo, ali svejedno priroda nas je častila svojom raskoši. Blagoslov Karlovcu i svetištu Svetoga Josipa te ostavljajući kilometre iza sebe putujemo kroz Gorski Kotar koji se tek počeo sramežljivo zelenjeti. Još se uvijek vide posljedice lanjske ledene kiše koja je polomila i savila mnoga stabla. No priroda je ipak tako lijepa jer to je naša Hrvatska. Doduše, nismo ni puno gledali van jer je bilo odlično raspoloženje kroz razgovore i šale. Iznenada se pokazuje naše Jadransko more a mi tek tada primjetismo kako smo brzo stiglo do Rijeke. Pozdravlja nas kraljica Jadrana sa Trsata a mi nju. Vozimo se zaobilaznicom ponad Rijeke prema Učki i tunelu koji nas je Izronio u predivnu uelenu Istru. Ipsilonom putujemo prema jugu – Puli koja je nastala kao vojni grad još za Austrougarske, te je to ostala sve do današnjih dana. Rijetko koje naselje. Tu i tamo malo obrađene crvene, plodne zemlje.Poneki vinograd i to je sve uz Ipsilon.

Pula: nekadašnji rimski a vjerovatno i grad koji je bio obitavalište ranijim civilizacijama. Živi i danas sa svojim pedesetak tisuća ljudi. Naš cilj je bio Biskupijsko sjemenište Redemptoris Mater kojega je 1991.godine osnova tadašnji biskup mons. Anton Bogetić koji je umro 19.04. 2017.u 95-oj godini života. Ovu bogosloviju pohađaju članovi Neokatekumenskog puta iz petnaestak zemalja. Zgrada je smještena u nekadašnjoj vojarni koja je preuređena te je dograđen novi prekrasni kompeks za tridesetdvojicu bogoslova i njihovih nekoliko odgojitelja. Predivni okoliš sa maslinama, vrtom, vinogradom, voćnjakom, cvijećem, igralištem daje život toj ustanovi što znači da su tu ljudi koji rade ne samo na sebi već se brinu da okoliš sja u svoj svojoj ljepoti. Velečasni Vlado nas vodi kroz zgradu, dvorane. Bogoslovi imaju po dvoranama predavanje ili samostalni studij. U jedan sat smo zajedno u kapeli gdje pjevamo srednji čas iz brevijara. Zajednički ručak, upoznavanje bogoslova kojih ima iz svih kontinenata. Vrijeme je kratko il brzo prolazi pa valja poći dalje. Prošli smo malo dalje kroz centar do Arene, spomen slika i dalje u Poreč u biskupijsko sjedište. Dočekuje nas tajnik na ulazu u kompleks Eufrazijeve bazilike koja je kao kompleks iz rimskih vremena sačuvana sa biskupijskim dvorom, krstionicom i bazilikom (katedralom) što je rijetkost u svijetu. Doznajemo puno toga iz povijesti i sadašnjosti. Oči i uši su upijale što su god mogle. Velik je Bog u djelima svojim i po službenicima svojim. Kratka okrijepa na terasi novog biskupijskog dvora. Šetnja kroz centar. Usput sladoled koji je zapravo „gelato“. Ja ga ljubazno odbih jer sve piše na talijanskom i pod talijanskom zastavom. To je slika Istre…

Probijamo se cestom kroz pustu Istru do Sent Vinčenta gdje čeka zoru uskrsnuća naš najnoviji blaženik, vlč. Miroslav Bulešić koji je ubijen 1947.godine. Na ulazu u velebnu župnu crkvu nalazi se Blaženikov grob. S njim prijateljujem svakodnevno u molitvi pa kao prijatelj pred prijateljem kleknuh iz ljubavi i poštovanja prema njemu, dadoh mu u jednom dahu sebe, sve Vas i Domovinu koju je ljubio i za koju je život dao. Iza oltara izložena je reverenda koju je imao na sebi kada su ga komunisti zaklali. Ona je vidljivi znak borbe. Vide se mjesta probodena nožem…dio zida koji je poprskan njegovom krvlju, krvavi jastučić…Kako je sveta krv mučenika koja je sjedinjena sa Krvlju Jaganjca koja se svakodnevno prinosi na oltaru. Blaženi Miroslave moli za nas, moli za tolike koji su radi Krista svakodnevno ubijani!

Valja se vratiti u svagdašnjicu. Kombi čini svoje. Podulje vrijeme šutjeli smo svaki u svojim mislima: vjerojatno na krvavoj i izbodenoj reverendi.

U radosnom raspoloženju dođosmo do cilja, sretni što smo mogli živjeti taj dan u svećeničkom bratstvu. A nismo zaboravili, toga smo bili svjesni, da je Uskrsli Isus bio s nama. Prepoznali smo ga i u ljepoti naše Domovine, u bratskom zajedništvu sa svećenicima i bogoslovima, u našoj burnoj povijesti te u krvavoj žrtvi Blaženog Miroslava.

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

Isus se ukazuje dvojici razočaranih učenika koji su se zaputili u Emaus. Nisu ni drugi učenici bili manje razočarani i žalosni. Svi su na sličan način zabrinuti i pogođeni. Sveti nam Luka ipak podrobno opisuje ovaj susret, što spada u bisere uskrsnih izvještaja. Prepoznajmo neke etape ovog opisa.

Ovo je istinski susret s Isusom makar ga dvojica učenika nisu odmah prepoznali. Slijedi izmjena pozdrava i riječi. Učenici su se raspričali. Gotovo kao da su jedva dočekali prigodu da nekom strancu reknu toliko toga što im je na duši. Nije isključeno, makar Isusa nisu prepoznali, da su odmah spontano osjetili da prema tom suputniku smiju imati potpuno povjerenje. Sadržaj ovoga razgovora čini na neki način dobru, makar jednostranu, katehezu o Isusu.Govorili su o negovu primjernom životu, o čudesima kojima je ljudima činio dobro, o njegovoj tragičnoj smrti i konačno o praznom grobu. To su več bile opće poznate činjenice („Zar si ti jedini stranac….pa ne znaš?“), a sadržajno se potpuno poklapaju s onim što će propovijedati sveti Petar. Tu Petrovu propovijed donosi nam prvo čitanje današnje nedjelje, tj. odlomak iz Djela aspostolskih. Isus potom preuzima riječ. On im vraća nadu, otkriva im u kojem je smislu on „onaj koji će osloboditi Izraela“. Te nas riječi podsjećaju na tumačenje koje nalazimo u današnjem drugom čitanju iz Prve Petrove poslanice.

Sve je to uključeno u zajednički hod. Međutim, to je kao stanovita odulja služba Riječi. U svojoj besjedi Isus tumači da postoji potpuna usklađenost između onoga što se dogodilo s njime i Božjih planova kako su zapisani u Svetom pismu. Na tome je Isus često. Na tome je Isus često inzistirao i tijekom zemaljskoga života, a evanđelisti nam to vjerno donose. Sus kori ove učenike zbog tvrdoće srca. Nisu pažljivo osluškivali Isusovu riječ, nisu znali čitati Sveto pismo. Ipak, Isusove riječi polako griju njihovo srce. Očito nam sveti Luka kroz ovo izvješće želi reći da je slušanje riječi Božje temelj za uskrsnu vjeru, za susret s Kristom uskrsnulim. Nećemo znati prepoznati Uskrsnuloga ako ne otkrijemo tajnu onoga koji je morao trpjeti i tako ući u svoju slavu.

Prema evanđeoskom izvješću izgleda da je prepoznavanje Isusa uslijedilo kao nagrada za ustrajavanje učenika da Isusu pruže gostoprimstvo u gostinjcu Emausa. Prepoznavanje je uslijedilo  po izvršenoj gesti lomljenja kruha. Očito je da je ovaj izvještaj euharistijskog karaktera, a sveti Luka nam dovoljno jasno govori da se prepoznavanje Isusa redovito događa unutar euharistije. Po euharistiji se otvaraju oči vjere, u njoj se susreće Nevidljivoga; po euharistiji se dovršava put koji je započeo u drugovanju s Pismom, onaj put koji su prevalili učenici dok su osluškivali Isusa.

Slijedi povratak učenika u Jeruzalem. Onaj koji je susreo živoga Isusa osjeća neizrecivu potrebu da to podijeli s drugima i da svjedoči svijetu. Ovaj susret potiče učenike da se vrate u zajednicu. To je posljedica ovakvoga susreta. Odsad će oni nositi Isusa u zajednicu, a u zajednici će Isusa nalaziti. Bit će to na osobit način vidljivo u euharistijskom slavlju. Tu nam se daruje Isus i to u riječi koja može zagrijati srce, te u lomljenju kruha. A nama je to poslanje i zahtjev da životom i riječima, kroz radost, ljubav i mir, posvjedočimo drugima: Doista je uskrsnuo Gospodin!

Svetac tjedna

Sv. Gothard

Sv. Gothard (960.-1038.) – rodio se 960. godine. Kao sin sluge koji je radio u samostanu Niederalteich morao je ići u školu. Nastavio je više školovanje u Salzburgu. Vratio se i stupio u samostan Niederalteich, zaređen je za svećenika, a 996. je postao opat. Uključio se u tijekove crkvene i redovničke obnove. Uspjeh obnove se na daleko čuo pa je pozvan i u druge samostane unaprijediti obnovu redovničkog života. Godine 1022. ga je stolni kaptol u Hildesheimu izabrao za biskupa. Sve je svoje snage utrošio u poslove svoje biskupije. Umro je  1038. godine te je sahranjen u katedrali, a štovanje mu se naglo širilo i po drugim zemljama.

Misao

Kada još bolje upoznate Isusa, bit ćete jači od smrti! Ljubite ga ne osvrčući se unatrag, bez ikakva straha. Vjerujte kako je jedino on život.

MALO ŠALE

Otišla Štefova punica u Afriku. Čuo pajdaš Joža da ju  je napao lav i javo Štefu: „ Jesi čul da ti je punicu napal lav u Africi?“

A Štef veli: „Sam ju je napal, sam se nek brani!“.

Župne obavijesti!

Aktivnosti kroz tjedan: utorak -8. utorak sv. Antuna, iza mise molitveni susret;četvrtkom: klanjanje prije mise, Getsemanska ura u 23 sata; petak: Marijina legija iza mise.

Vjeronauk:

Subota: krizmanici u 9 sati

Prvopročesnici u 10 sati

Ministranti u 11 sati