BILTEN ŽUPE UZNESENJA B.D.M. ZAGREB (RESNIK)

Bilten župe Uznesenja B.D.M. Resnik

NAJVEĆA TAJNA KATOLIČKE VJERE

PRESVETO TROJSTVO

Tel:01-2024/510  1. Resnik 70, Zagreb,

e-mail: [email protected]

Župnikov uvodnik

Lipanj je mjesec posvećen Presvetom Srcu Isusovu. On je mjesec kada cvate cvijeće po našim cvjetnjacima i vrtovima. Kao da si dragi Spasitelj sam stvara ures svome Srcu.

Kada govorimo o Isusovu Srcu ne govorimo o dijelu tijela, o mišiću koji pulsira krv u žile, već o silnoj Božjoj ljubavi koju Bog ima prema nama.

Jedva da možemo nešto malo tepati o ljubavi koju mi osjećamo prema drugima, a kako onda govoriti o Božjoj ljubavi?

Kako govoriti o Ljubavi koja je stvarala svijet i čovjeka? Kako govoriti o Ljubavi koja je vodila narod kroz biblijsku povijest? Kako govoriti o Ljubavi koja se utjelovila u Blaženoj Djevici Mariji? Kako govoriti o Ljubavi koja je izabrala špilju da bude rođena u ljudskom tijelu? Kako govoriti o Isusu koji je prošao zemljom čineći dobro i navještajući Radosnu vijest? Kako govoriti o Ljubavi koja svojom mukom i smrću otkupljuje nas grješnike i čini nas pravednima? Kako govoriti, pisati i pjevati o Ljubavi koja je uskrsnula od mrtvih? Ljubav se predala za nas u Duhu Svetom koji stvara i vodi Crkvu. Ljubav je zauvijek vezala sebe sa čovječanstvom. Ljubav nas hrani sobom u Presvetoj Euharistiji. Ljubav nas posvećuje po svetim sakramentima. Ljubav je ostavila sebe u Bibliji. Ljubav nas je naučila da ljubimo Boga i čovjeka.

Hajde da sada malo stanemo i promislimo: možemo li uopće shvatiti, a kamoli pisati, govoriti i pjevati o Onom koji je sama Ljubav i Dobrota. To je Isus koji je objavio svoje Srce u Paray-le-Marialu u Francuskoj Sv. Marija Margareti Alacoque. Od tada se intenzivno širi pobožnost Srcu Isusovu čemu su osobiti zaslužni isusovci.

Ja sam imao milost nekoliko puta biti u tom svetištu. Spomenuti gradić nalazi se u istočnom dijelu Francuske. Priroda je predivna, ravnice i blagi brežuljci koji su svi pod zasijanim žitaricama ili su pašnjaci za mnoštvo krava koje se bijele u zelenilu.

Sam grad nije velik ali ima dugu povijest o kojoj ne bih sada pisao. Uglavnom od prvih kršćanskih vremena tu je velika bazilika koja u svome kamenu pjeva slavu Bogu. U sjeni te velebne bazilike nalazi se samostan sestara Pohoda B.D.Marije. Tu je živjela sv. Marija Margareta koja je imala više objava Isusa između 1673. i 1675. U tim joj je ukazanjima Isus naredio da se založi za uvođenje blagdana Srca Isusova i to u petak iza osmine Tijelova, te da se održava petak Srcu Isusovu i sveta ura. Od spomenute redovnice traži čestu pričest (što u ono vrijeme nije bio običaj) i da svakog četvrtka navečer održi svetu uru klanjanja kao zadovoljštinu za grijehe i nemare ljudi. Margareta je to prihvatila no teško je to išlo u Rimu. Trebalo je gotovo stotinu godina kada je papa Klement XIII 1765. godine dopustio poljskim biskupima i rimskom bratstvu Srca Isusova da slave ovaj blagdan. Tek će papa Pio IX 1856.godine proširiti blagdan na cijelu Crkvu. Papa Leon XIII 25.svibnja 1899.godine, na prijelazu u novo stoljeće, posvetio je cijelo čovječanstvo Presvetom Srcu Isusovu. O tome je napisao posebnu encikliku (službeno papino pismo ili dokument) „Annum sacru“ (Posvećena godina). U toj enciklici piše: „Pošto je u Presvetom Srcu znak i izrazita slika beskonačne ljubavi Isusa Krista koja nas nuka da ga u zamjenu ljubimo, stoga je zgodno da se Preslavnom Njegovom Srcu i posvetimo: a to nije ništa drugo nego predati se i obvezati Isusu Kristu: jer svaka čast, poštovanje i pobožnost koja se iskazuje Božanskom Srcu, usitinu se iskazuje u pravom smislu Isusu Kristu.“

U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini svečano se obavila posveta mladeži Srcu Isusovu 1900. Godine. Za tu zgodu je mladić Petar Perica (koji će postati isusovac a partizani su ga ubili 1945. na Daksi kod Dubrovnika) napisao čuvenu pjesmu „Do nebesa nek se ori“. To je kratka povijest pobožnosti Srcu Isusovu. No kada uđete u tu crkvu gdje se Isus objavljivao, onda srcem možete osjetiti što znači ljubav. Kleknete pred svetohranište koje je u obliku srca, te se zagledate u fresku na kojoj je razapeti Krist, čije je Srce u plamenu, a pred njim kleći Sv. Margareta. Tu možeš osjetiti i doživjeti što znači Božja ljubav i Isusove riječi: „Gle ovo Srce koliko ljubi!“ Tu se spoji ljubav čovjeka i Boga, te tek tada možeš osjetiti što znači ljubiti. Tko nije kleknuo pred Ljubav, tko nije obavio barem jednom devet prvih petaka i tko ne dođe na Getsemansku uru taj ne može znati što je Ljubav. Koliko stoljeća treba nama da prihvatimo ljubav Srca Isusova?

Komentar evanđelja

Draga braćo i sestre!

Čovjek je jedino biće na zemlji koje je Stvoritelj obdario razumom i slobodnom voljom. To je božanski dar: moći spoznati, znati, moći željeti i htjeti. Od ta dva svojstva – znati i željeti, dolazi riječ „znatiželja“. Čovjek je, dakle, biće koje je znatiželjno. Zbog te svoje znatiželje čovjek istražuje stvari oko sebe, svijet oko sebe, istražuje sve što mu oko vidi, uho čuje, što mu ruke pipaju, što može mirisati i kušati. Zato kažemo da su vid, sluh, njuh, opip i okus ticala kojima mi ljudi ovaj svijet dotičemo a onda ga razumom želimo razumjeti, shvatiti ili znati. Čovjek je okružen sa svih strana tajnama prirode, tj. ovog svijeta, koje želi razotkriti, skinuti veo tajne sa svih stvari. Tokom duge ljudske povijesti čovjek je kročio u spoznaji, u znanju nekad malim i sporim koracima, a ponekad brzim i dugačkim koracima. Čovjek se uvijek žuri samo naprijed i naprijed. Živimo u doba u kojem je čovjek strahovito napredovao brzim i dugim koracima. Uzmite na primjer da je netko prije sto godina rekao da će čovjek za četiri sata preletjeti s jedne na drugu stranu Tihog oceana, smatrali bi ga čudakom. A ipak danas to s lakoćom čini. Tko bi prije sto godina mislio ili govorio da će čovjek dirnuti u one najsitnije dijelove materije, atome i njihovu strahovitu energiju sposobnu rušiti i ubijati, tjerati podmornice i elektrane, bio bi luđak. Tko bi u to vrijeme mogao i pomisliti da će ljudi šetati po mjesecu i ne samo to, nego čitav svijet može gledati njihovu šetnju i sliku s mjeseca? Tko bi mogao  i pomisliti da će čovjek u džepu nositi mali aparatić, obični mobitel i pomoću njega razgovarati s ljudima čitavog svijeta? Na tom istom aparatu može i gledati onoga s kojim razgovara. Da ne spominjemo koliko je čovjek napredovao u spoznaji ljudskog tijela. Tko bi mogao pomisiti da će i srce ljudsko moći presaditi s čovjeka na čovjeka. Da će moći zaustaviti srce, mijenjati u njemu one funkcionalne dijelove i opet srce pokrenuti. Silan je napredak čovjeka u svakom pogledu, na stotine i stotine spoznaja svakoga dana. Vuče ga znatiželja za spoznajom.

Oduvijek je čovjek želio spoznati i upoznati onoga najvećeg koji je stvorio silno veliki svijet i sva ta čuda koja čovjek polako otkriva. Kakav je? Koliki je onaj koji daje da ovaj svemir ili makrokozmos i ovaj sitni svijet ili mikrokozmos tako nepogrešivo funkcioniraju? Neodoljiva je želja oduvijek tjerala čovjeka da spozna Boga. No, uza sve svoje znanje to mu se činilo nedostupno. Čovjek nema ticala kojima bi Boga mogao dirnuti. Piše sv. Ivan apostol i evanđelista: „ Bog stoluje u nedostupnom svjetlu“. Iz spoznaje ovog savršenog svijeta naš razum samo zaključuje da mora postojati vrhunski um, razum od kojega ovo savršenstvo svijeta potječe. Ali upoznati Boga, kao što spoznaje čudo ovoga svijeta, nikada ne možemo. Pravo je zaključivanje razumom da on Bog jest, ali nas zanima još više kakav je njegov život u njemu samome i kako on djeluje izvan sebe, kako stvara? Ništas na ova pitanja ne bismo mogli odgovoriti da nam se sam Bog nije približio i govorio nam tako da ga mi ljudi možemo razumjeti. Na razne načine nam je govorio ili kako mi kažemo – On nam se objavio. Što nam je rekao? Rekao nam je ono što je nama potrebno za spasenje. Rekao nam je nešto i o sebi. Da On živi u trim božanskim osobama – u Ocu, u Sinu i u Duhu Svetom, da je vječan, neizmjeran, da je dobar, da je On sama ljubav i dobrota. Rekao nam je nešto najradosnije – pozvao nas je da mu se pridružimo u njegovom životu da se i mi naselimo u njegov život, u zajednicu Presvetog Trojstva. Danas ga se spominjemo u jednoj naravi i trim božanskim Osobama i klanjamo mu se kao Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome.Amen.

Svetac tjedna

Sv. Elizej

Sv. Elizej – starozavjetni je prorok, ali je u Crkvi čašćen kao svetac pa su se po predaji i njegove relikvije prenosile u Aleksandriju, Carigrad i Ravenu. Živio je u 9.st. prije Krista, potjecao je iz imućne obitelji. Bog ga je pozvao preko proroka Ilije kojem je bio poslužitelj. Nakon što je Ilija ognjenim kolima bio uznesen na nebo, Elizej je primio snagu i moć Ilijina duha. Kao prorok je ostavio važan dojam poput Ilije. Bog je preko njega činio čudesa. Utjecao je na religiozni ali i na politički život Izabranog naroda.

MISAO

Svoj rad možemo i trebamo pretvoriti u molitvu.

MALO ŠALE

Pijani muž čeka pred vratima da mu supruga otvori. Kad ga je vidjela mrtva pijana, nije mu dopustila da uđe.

• Pusti me, draga, nosim ruže najljepšoj ženi!- dovikne joj ispred vrata.
• A gdje su ruže? – upita žena nakon što je otvorila.
• A gdje je najljepša žena?

Župne obavijesti!

Aktivnosti kroz tjedan:utorak- iza mise molitveni susret;četvrtkom: klanjanje prije mise; petak: Marijina legija iza mise.