Aljmaš je selo u općini Erdut, smješteno na desnoj obali rijeke Dunav, na obroncima Čvorkovca, na nadmorskoj visini od 93 m. U 260 domaćinstava živi 645 stanovnika (2001.) Dijelovi naselja su zaseoci: Aljmaška Planina i Ušće. Stanovništvo se većinom bavi poljoprivredom, ali i građevinarstvom, ugostiteljstvom, trgovinom i turizmom.
Osnovni oblik turizma u Aljmašu je vjerski turizam, obzirom da je Aljmaš poznato marijansko svetište još od 1704. godine. Na blagdan Velike Gospe ovdje hodočasti velik broj vjernika i turista – godišnje i do 100 000. Crkva Gospe od Utočišta, s kipom Majke Božje, izgrađena je 1864. godine, no ona je sravnjena do temelja u Domovinskom ratu. Na mjestu stare izgrađena je nova crkva, kao moderno arhitektonsko zdanje. Ovo nije bila prva crkva. Naime prvo naselje i crkva izgrađeno je na lokaciji zapadno od sadašnjeg sela. Naselje zvano kao Selište. Stariji stanovnici Aljmaša još i danas to područje zovu Selište. Ovo naselje zajedno sa starom crkvom izgorilo je pa je novo naselje s crkvom u ono davno doba izgrađeno istočno od današnjeg Aljmaša i zvalo se Crkvina. Mještani koji danas imaji zemlju ili vinograd na tome području zovu ga Crkvina. Nakon požara koji je uništio i ovo naselje, izgrađeno je novo naselje na današnjem mjestu.
Zanimljiv je jedan podatak vezan za aljmaško groblje koje se nalazi na području koje se zove Rotkvinac. Naime nakon II. svj. rata jedan je mještanin zbog sudjelovanja u ustaškoj vojsci osuđen na dugogodišnju robiju. Kada mu je umro otac, sestra mu je to napisala u pismu, koje je mogao primati i slati jednom mjesečno. Po njegovoj reakciji u slijedećem pismu, sestra je zaključila da je vijest o smrti oca, cenzura obrisala ili na neki drugi način uklonila, tako da on za to nije saznao. Nakon smrti majke, isto mu je napisala, ali je opet primjetila po njegovom pisanju, da ni tu vijest nije dobio i pročitao. Onda se dosjetila pa mu je u slijedećem pismu napisala: “Tata i mama su otputovali u Rotkvinac”. Kako je cenzura mislila, da je to neko mjesto, a koje nije sporno za njih, oni su mu dali pismo s tim tekstom i na taj način je saznao, da su ustvari umrli i sahranjeni u Rotkvincu – odnosno aljmaškom groblju.
U proljeće 2014 godina, Aljmaš je obilježio vrijedan jubilej 777 godina od prvog spomena svog imena. Podatke o prvom spomenu imena i ostalu zanimljivu povijesnu građu sela, po arhivima u Hrvatskoj i Mađarskoj godinama je skupljao predsjednik Mjesnog odbora Aljmaš Ivica Stanković, koji sređuje svu pronađenu dokumentaciju i priprema izdavanje Monografije Aljmaša.
Izvor: https://hr.wikipedia.org/
