Ako se iz evanđelja ukloni siromaštvo, ….

102

PAPINA PROPOVIJED

Ako se iz evanđelja ukloni siromaštvo, ne može se razumjeti Isusova poruka

 

Često se može čuti kako se za svećenike, biskupe i kršćane koji govore o siromaštvu kaže da su „pomalo komunisti“. Međutim, siromaštvo je u središtu evanđelja i kad bismo ga uklonili, Isusovu se poruku uopće ne bi razumjelo – istaknuo je Papa na svetoj misi u Domu sv. Marte.

 

Sveti je Pavao u Crkvi u Korintu organizirao prikupljanje milodara za Jeruzalemsku crkvu, koja se nalazila u teškoćama. Govoreći o „teologiji siromaštva“ Papa je primijetio da je siromaštvo „riječ koja uvijek stvara nelagodu“. Često se može čuti kako se za svećenike, biskupe i kršćane koji govore o siromaštvu kaže da su „pomalo komunisti“. Međutim, istaknuo je Sveti Otac, siromaštvo je u središtu evanđelja i kad bismo ga uklonili, Isusovu se poruku uopće ne bi razumjelo.

Govoreći o Crkvi u Korintu, sveti Pavao ističe u čemu su bili istinski bogati: „U vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i ljubavi“. Zato ih potiče: „Odlikujte se i u ovoj darežljivosti“, odnosno u prikupljanju za jeruzalemske kršćane. Kako je Papa rekao, potiče ih govoreći: Ako imate toliko bogatstvo u srcu, onda neka to bogatstvo dođe i do džepa. To je „zlatno pravilo“: kad vjera ne dolazi do džepa, onda nije prava vjera – ustvrdio je Sveti Otac.

Postoji oprečnost između bogatstva i siromaštva. Jeruzalemska je Crkva siromašna, nalazi se u gospodarskim poteškoćama, ali je bogata jer ima blago naviještanja evanđelja te je obogatila Crkvu u Korintu, dajući joj bogatstvo evanđelja. A Korinćani, gospodarski bogati, bili su siromašni bez evanđelja; međutim obogatili su jeruzalemsku Crkvu. Radi se o međusobnoj razmjeni. Evo, stoga, temelja za „teologiju siromaštva“ – rekao je Papa – Isus Krist, „premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite“. U tome nalazimo i značenje prvoga blaženstva: „Blaženi siromasi u duhu“. To znači dopustiti da nas obogati Kristovo siromaštvo, ne želeći se obogatiti drugim blagom koje nije njegovo.

Karitativna su djela dobra – ali ona nisu kršćansko siromaštvo o kojemu govori i koje propovijeda Pavao. Kršćansko je siromaštvo u tome – napomenuo je Sveti Otac – da siromahu dajem od sebe, ne od suviška, već i od potrebnoga, jer znam da me on obogaćuje. A zašto me siromah obogaćuje – upitao je Papa i odmah odgovorio: Jer je Isus rekao da je on sam u siromahu.

Kad se nečega lišim – ne samo od suviška – i to darujem siromahu, siromašnoj zajednici, to me obogaćuje. Kada to činim u meni djeluje Isus , kao što djeluje i u onome kome dajem da bi me pritom obogatio – objasnio je Papa. To je teologija siromaštva. Siromaštvo koje se nalazi u središtu evanđelja nije ideologija, već otajstvo Krista koji se snizio, ponizio i osiromašio kako bi nas obogatio – istaknuo je Sveti Otac.

U tome se svjetlu razumije zašto je prvo blaženstvo „Blaženi siromasi u duhu“; zato biti siromašan u duhu znači ići Gospodinovim putem. On se u svojem siromaštvu toliko snizuje – primijetio je Papa – da u misnoj žrtvi dolazi za nas pod prilikama kruha i obogaćuje nas.

 

Izvor: Portal Vatikanskog radija na hrvatskom jeziku

PODIJELI