Osnovana država Izrael – 1948.
Nezavisnosti države Izrael proglasio je David Ben-Gurion, izvršni čelnik Svjetske cionističke organizacije.
Deklaracija nezavisnosti države Izrael svečano je proglašena 14. svibnja 1948. godine. Proglasio ju je David Ben-Gurion, izvršni čelnik Svjetske cionističke organizacije. Svečanost je održana u jednom muzeju u Tel-Avivu, a na zidu dvorane visio je veliki portret osnivača cionizma Theodora Herzla.
Deklaraciju je potpisalo 37 cionista, među kojima i kasnija premijerka Golda Meir te židovski komunist Meir Vilner. Sjedinjene Američke Države priznale su Izrael samo 11 minuta nakon stupanja na snagu Deklaracije nezavisnosti. S priznanjima su uslijedili Iran, Gvatemala, Island, Nikaragva, Rumunjska, Urugvaj, pa zatim SSSR, Poljska, Čehoslovačka i Jugoslavija.
Kod sastavljanja Deklaracije nezavisnosti cionisti su morali odlučiti koje će ime dobiti nova država. Predložena su imena Cion, Judeja, Herzlija (po Herzlu), Ciona, Ivrija itd., no na kraju je prihvaćen prijedlog Davida Ben-Guriona da se uzme ime Izrael, koje se spominje kao Obećana zemlja u Starom Zavjetu. Već sljedećeg dana nakon proglašenja nezavisnosti okolne arapske države izvršile su invaziju na teritorij Izraela. Time je započeo prvi arapsko – izraelski rat u kojem je Izrael pobjedio nadmoćne arapske snage i znatno povećao opseg svog teritorija.
Luksemburški grof koji je postao češkim kraljem i carem – 1316.
Karlo IV. kao češki kralj nije vladao samo područjem današnje Češke, nego i ostalim zemljama češke krune.
Dana 14. svibnja 1316. godine rođen je Karlo IV. Luksemburški, car Svetog Rimskog Carstva i češki kralj. Od oca je naslijedio grofoviju Luksemburg, koja je osim područja današnje države Luksemburga obuhvaćala još i znatan dio današnje Belgije te manje dijelove Njemačke i Francuske. U dobi od trideset godina izabran je za češkog kralja, kao potomak znamenite češke dinastije Přemyslovića po majčinoj liniji (djed mu je bio češki kralj Vjenceslav II. Přemyslović).
Premda je Europu ubrzo nakon Karlovog dolaska na prijestolje zahvatila velika epidemija kuge (Crna smrt), Češka je ostala pošteđena od te bolesti, kao jedna od rijetkih europskih zemalja. Godine 1355. okrunjen je Karlo IV. za cara Svetog Rimskog Carstva, čime je postao monarhom s najvišim statusom u Europi (ne računajući bizantske vladare). Karlo IV. je kao češki kralj vladao ne samo područjem današnje Češke, nego i ostalim zemljama češke krune, koje su u njegovo vrijeme obuhvaćale Šlesku, Lužicu, Brandenburg i češki dio Falačke tj. znatne dijelove današnjeg njemačkog i poljskog državnog teritorija. Prag je bio Karlu IV. glavna prijestolnica, a u tom je gradu osnovao znamenito sveučilište, koje i danas po njemu nosi ime Karlovo sveučilište u Pragu. Preminuo je 1378. godine u rodnom Pragu, u 63. godini.