DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA (C)
Prvo čitanje (Bar 5, 1-9):
Bog će pokazati sjaj tvoj.
Čitanje Knjige proroka Baruha
Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće,
odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje,
ogrni se plaštem Božje pravednosti,
stavi na glavu vijenac slave Vječnoga
jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom
i zasvagda ti dati ime:
»Mir pravednosti« i »Slava bogoljubnosti«.
Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko
i obazri se na istok:
Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru
od istoka do zapada,
na zapovijed Svetoga, radujuć se što ih se spomenuo Bog.
Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj,
a gle, Bog ih tebi vraća
nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.
I naredi Bog: neka se snize
sve visoke gore i vječne klisure;
nek se doline ispune i poravna zemlja
da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje.
A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu
Izraelu po Božjoj zapovijedi,
jer Bog će voditi Izraela u radosti,
svjetlom svoje slave
prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.«
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Bar 5, 1-9):
Pripjev:
Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
Drugo čitanje (Fil 1, 4-6.8-11):
Budite čisti i besprijekorni za dan Kristov.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa.
Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Luki (3, 1-6):
Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:
»Glas viče u pustinji:
’Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!
Što je krivudavo, neka se izravna,
a hrapavi putovi neka se izglade!
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«
Riječ Gospodnja
PRIPRAVNOST I BUDNOST
Pozvani smo na poštivanje svakodnevnog početka iznova i rad na sebi, što zna biti vrlo naporno i zahtjevno, pa je najlakše odustati i predati se. Prepustiti se zlu je vrlo jednostavno i samo zahtijeva još više, a tu želju kad se razuzda nije lako zaustaviti i kontrolirati. Čovjek u poteškoćama lako izgubi i vjeru i nadu i onda se krene pitati razna pitanja i počne klonuti duhom. Međutim, ako postoji i trunka vjere u Boga koliko je zrno goruščice, čovjek može izdržati sve što se stavi pred njega, važno se samo iz dana u dan boriti i ne odustajati. Vjera je onaj faktor koji nas pokreće i nisu beznačajne one riječi iz Biblije: „Ako je Bog uz nas, tko može biti protiv nas?“ i „Sve mogu u onome koji me jača.“ Ta pokretačka snaga nam je obznanjena i dana i potrebno ju je samo upotrijebiti i koristiti. Kako vjerujemo da ćemo se sutra ustati iz kreveta, otvoriti oči, gledati, hodati, osjećati, raditi i ne bojimo se zaspati, tako jednostavno trebamo i vjerovati u sve što nam je obznanjeno i dano od Boga i u Njegovu volju koja sve izvodi na dobro. Uz Boga sve je lakše jer on ozdravlja, daje snagu, volju, hrabrost, ljubav i sve ono što nam je potrebno u određenom trenutku. Toliko je toga lijepoga pred nama koje uopće ne primjećujemo, nego idemo za onime što bismo htjeli u određenome trenutku, a što možda uopće nije dobro u tom trenutku za nas. Kada bismo dobili to što tražimo u određenom trenutku, onda bismo postali nezahvalni i pohlepni, na kraju i zli, jer bismo spoznali da to možemo dobiti i želja bi se sve više povećavala, a ne bismo bili zadovoljni i uvijek bismo osjećali da nešto nedostaje. Čovjek kad ima svega i više nego što mu je potrebno, počne sve to obezvrjeđivati i ignorirati, čak i zaboravljati. Zato nam Bog svima daje određene kušnje da prvo nešto izgubimo, kako bismo znali cijeniti ono što imamo i da bismo postali svjesni upravo svega toga što smo potcijenili i zaboravili. Važno je ostati uz Boga, jer nas vodi ako mu položimo svoj život u ruke. A On najbolje zna što je najbolje za naše izgrađivanje. Sve to djeluje vrlo jednostavno, kada ne bi bilo napasti zla koje nas vreba na svakom koraku i želi da skrenemo s puta. Ali uz vjeru je lakše prepoznati Božji glas i razlučiti ono što je ispravno i pravedno. Stoga, svaki dan je borba molitvom i jačanjem u vjeri.
Marija Vračević