ANĐEO
Ponekad
se čovjeku čini da je sam na cesti.
Zaboravi trag svjetlosti za svojim leđima.
Onda anđeo zaboravljen, na tren rastužen, pogne lijepu glavu,
al za čas otrese sjetne misli, širom rasprostre bijela krila,
a čovjeku odjednom zatopli oko srca
pa mu se i osmijeh iskrade,
a on se pita
od kud sad ta vedrina.
Ne zna da to anđeo
krilima rastjera oblake
i iznova otvori put
nebeskoj ljubavi.
Daniela Bobinski