Čitanje Prve knjige o Kraljevima

U one dane: Presuši potok gdje je bio sakriven Ilija, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. Tada Iliji dođe riječ Gospodnja: »Ustani, idi u Sarfatu sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.«

Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on je zazove i reče: »Donesi mi malo vode u vrču, da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Gospodina, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu, da pojedemo i — umremo.«

Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svog sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:

U ćupu neće brašna nestati

ni vrč se s uljem neće isprazniti

sve dokle Gospodin ne pusti

da kiša padne na zemlju.«

Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.

Riječ Gospodnja.

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!
Sinovi čovječji, dokle će vam srca ostati tvrda?
Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite?

Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Dršćite i ne griješite,
na svojim ležajima razmislite i zanijemite.

Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!
Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.