20. NEDJELJA KROZ GODINU
14. kolovoza 2016.
Ps 40 (39), 2. 3. 4. 18
2. Heb 12, 1-4
Lk 12, 49-53
UVOD
Neki se mladi bračni par doselio u novu gradsku ulicu. Slijedećeg jutra, kada su doručkovali žena je opazila susjedu, kako vješa rublje. «Kako je prljavo rublje», rekla je. «Uopće ne zna prati, a možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala.» Muž je bez riječi promatrao događaj. Mjesec dana ženin komentar je bio isti, kada je jednoga jutra vidjela, da je susjedino rublje čisto. Rekla je mužu: «Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je naučio?» Muž joj odgovara: «Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore!»
Tako je i u životu: Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz koji gledamo. Prije nego li počnemo drugima prigovarati, možda je potrebno provjeriti čistoću svoga pogleda. Tek tada možemo jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga. Ljudi bi međutim, htjeli slušati samo lake, neobvezujuće priče i znaju se oglušiti kad im se kaže istina koju smatraju neugodnošću i uvredom.
Ispitujući kakva je naša vjernost prema Bogu, pokajmo se za svoje iskrivljene i zamračene poglede, propuste i grijehe.
HOMILIJA
Donedavno za prošloga političkoga sustava nije bio rijedak slučaj da baka potajno odgaja unuče u vjeri, jer su roditelji bili u partiji dok dijete traži Boga. Tako je jedna djevojka prije pada komunizma u Banjoj Luci upoznala neku časnu sestru. Jako je se dojmila kršćanska vjera pa je sve o njoj željela saznati. S tom se sestrom potajno sastajala, uvijek imala tisuću pitanja i pročitala je mnogo vjerskih knjiga. Međutim to se nije moglo u potpunosti sakriti pa ju je jednom zgodom odala jedna takva knjiga, koju su roditelji pronašli.
Roditelji su zabranili takve sastanke i donositi knjige u kuću. Iako je bila maloljetna nije se dala smesti i slomiti, nego im je rekla: «Vi mi to možete sada braniti, ali čim budem punoljetna ja ću se krstiti!» Nastavila je s pripremom za krštenje i održala riječ. Čim je napunila 18 godina, sutradan rano ujutro primila je sakrament krštenja, potvrde i Euharistije. Roditelji od tada, nisu htjeli čuti za nju. Godinu dana kasnije, stigao ih je novi ‘udarac’. Djevojka je naime, stupila u samostan. U ovom primjeru slijediti Isusa kao kršćanka bilo je dijeljenje i odlučivanje od vlastitih roditelja.
Prije dva tjedna čitali smo u nedjeljnom evanđelju, kako je netko od Isusa zatražio da bude sudac i posrednik između njega i njegova brata u podjeli imanja. Isus to međutim odbija, jer to nije njegovo poslanje i zadaća. S druge strane njegov nauk dijeli ljude, čak i članove iste obitelji. Znalo se dogoditi da jedan brat postane svećenik, a drugi uopće ne želi zaviriti u crkvu.
Imamo mnoštvo primjera i u našoj župi gdje su bake ili roditelji u prošlom sustavu iz straha, djecu potajno noću nosili na krštenje ili u drugu župu da ih drugi ne vide i prepoznaju. Ne samo na krštenje, nego i za druge sakramente. Ima i onih, koji su sakramente primili kao odrasli.
Oni koji su kao djeca kršteni i redovito primili druge sakramente, često da se pred drugima pokažu znaju se busati u prsa i hvaliti druge podcjenjujući. Isto tako u višegodišnjem radu s krizmanicima, iskusio sam kako mlade kršćane nije baš lako motivirati za upoznavanje svoje vjere. Dovoljan im je minimum, a dosta ih se nastoji provući ispod kapi sa što manje rada i učenja.
Tako sam više puta doživio da je krizmanicima teško učiti o svojoj vjeri s komentarom: «Mogu se krizmati, fratre, znam Očenaš!». Rado se ostaje na minimalcu i djetinjoj vjeri. Naš rast u vjeri trebao bi naime pratiti, naš tjelesni razvoj i duhovni rast. Pokatkad takve mlade i sami roditelji znaju podržavati: «Pa to, velečasni ni ja ne znam! Zašto bi moralo učiti moje dijete?», javno se hvaleći svojom nemarnošću, lijenošću i zaostalošću.
Slažemo se i vidimo da je današnjem čovječanstvu potreban mir i zajedništvo, a čujemo danas kako Isus govori o podjeli: «Nisam došao donijeti mir, nego razdjeljenje…» Isus nije tražio mir pod svaku cijenu, kako se danas često događa. Isusov mir je bio plod pravednosti i istine, a do njega često vode bolne podjele koje se događaju u srcu pojedinca u obiteljima i međuljudskim odnosima.
Mir o kojem Isus govori u sebi uključuje trajni obračun sa silama koje su na kraju i njega odvele u smrt. Zato se pri tom ne da izbjeći ni razdor između čovjeka koji se opredijelio za Isusa i onih koji su ravnodušni na njegovu riječ ili joj se čak protive.
Riječi mir, ljubav i Bog se najviše koriste, iskrivljuju i zloupotrebljavaju. U ime mira mnogi su bacili vlastito dostojanstvo pod noge. Tko će svijetu dati svjetlo i pravi mir? U današnjem svijetu doživljavamo klimatske udare i atmosferske poremećaje, zagađenje tla, nasilje i narušavanje međuljudskih odnosa, neprirodno brz ritam življenja koji izaziva frustracije, stresove, životni besmisao, depresiju, samoubojstvo…
Neke nas Isusove riječi ostavljaju zatečenima i zbunjenima i podsjete da je naše poznavanje Isusa manjkavo i često površno. U takve nerazumljive Isusove izjave možemo ubrojiti i iz današnjega evanđeoskoga odlomka Lukina Evanđelja: «Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo.» Izreka kaže da je vatra uz vodu: «Dobar sluga, a loš gospodar!» Ako ćemo vatru držati pod kontrolom dobra je u čišćenju zemljišta od korova, a isto tako pročišćava željezo i druge metale spaljivanjem korozije. Isus koristi upravo sliku vatre i požara kojim su i biblijski proroci govorili da treba očistiti narod Božji od svih njegovih opačina i grijeha te pripremiti ga za Božji dolazak.
Neprestano i grčevito radimo na povećanju životnoga standarda, nadajući se da ćemo na taj način biti sigurni i sretni. Svoje povjerenje, nadu i spasenje često stavljamo u tehnički napredak i znanstvena postignuća. A dogodi li nam se u životu nešto neplanirano i nepredviđeno, lako nas izbaci s puta kojim idemo.
Stoga i ne čudi da su mladi sve više žrtve lošega društva, alkohola, droge, kriminala, brzih vožnji na prometnicama… A dođe li nenadano nesreća i bolest – često našom krivnjom i bahatošću, najprije se Boga stavlja na optuženičku stolicu.
Zato neka oganj svetoga nemira u nama rasvjetljava sve ono negativno i raskrinkava zlo i tamu našega srca. Sveti nemir ustvari je nastojanje unošenja Radosne vijesti evanđelja u život, njene situacije a na taj način u svijet u kome živimo. Na stvarnost u kojoj živimo ne smijemo ostati ravnodušni, pomirujući se sa zlom koje je u nama i oko nas.
Današnje evanđelje ozbiljan je ispit savjesti svakom komotnom i plitkom kršćanskom životu u kojem više nema hrabrosti ni snage uhvatiti se u koštac s onim što je nespojivo s duhom evanđelja. Isusova riječ o ognju i podjelama kritika su kršćanstva, koje ništa ne košta i ne želi biti ničim uznemirivano. To je kritika umornog, uhodanog, tradicionalnog, folklornog i tromog kršćanstva koje se zadovoljava tek imenom, pripadnošću određenoj skupini ljudi i ponekim dobrim djelom, ne razlikujući se ni u čemu od svijeta. A svima nam Krist na drugom mjestu poručuje da trebamo biti u svijetu ali ne od svijeta – «sol zemlje i svjetlo svijeta» u svjedočenju pred drugima za Njega.
fra Mate Tadić, OFM
Objavljeni članci:
Presveto Tijelo i Krv Kristova
Nikoga nije dobro sažalijevati?!
4. Uskrsna nedjelja “Dobrog pastira”
Naviještenje Gospodinovo – Blagovijest
Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica
Korizma u svjetlu Godine milosrđa i Enciklike “Laudato Si”
Sveta misa za ratne i poratne žrtve Duvanjskog kraja
“Valentinovo” i za nesimpatične
Ljepota srca i izvanjski izgled
Za sve u životu ima određeno vrijeme
Bogojavljenje – Tri kralja – Vodokršće
