14. nedjelja kroz godinu

183
FOTO: fra Mate Tadić,OFM

14. NEDJELJA KROZ GODINU

 

3. srpnja 2016.

 

 

Ps 66 (65), 2-3a. 4-5. 6-7a. 16 i 20

2. Gal 6, 14-18

Lk 10, 1-9

 

UVOD

Za vrijeme velikog svjetskog sukoba, neka udruga je skupljala potpise za zaustavljanje rata i uspostavljanje mira. Kad su jednog slučajnog prolaznika zamolili za potpis, ostali su nemalo iznenađeni njegovim odgovorom. Tražio je da mu ostave nekoliko dana, a onda će ih sam potražiti i potpisati. Nisu mogli shvatiti, zašto mu treba nekoliko dana da razmisli o potpisu, koji košta minutu vremena.

Ali čovjek je dobro znao što čini. Najprije je otišao kući i učinio sve da uspostavi mir u vlastitoj obitelji koja je bila podijeljena i posvađana, a onda je ispunio svoje obećanje. Tek nakon toga i nositelji te akcije su shvatili ozbiljnost njegova čina.

Mir i nemir nastaju u čovjekovu srcu. Odatle se šire na naše bližnje u obitelji, u okruženju u kojem živimo, pa i po cijelom svijetu. Takav nam je mir Isus zaslužio žrtvom svoga života na križu. A nas je pozvao da takav mir u sebi nosimo i poslao da ga drugima donosimo.

Na početku današnje Svete mise, stanimo u miru svoga srca pred Gospodinom. Pokajmo se za svoje izvanjske i nutarnje nemire i grijehe.

 

HOMILIJA

Nema toga čovjeka koji se ne veseli uspjehu i dobro obavljenom poslu, pogotovo onom kojim se bavi. Kao što se profesor veseli dobrom predavanju i objavljivanju nove knjige, a kirurg dobro obavljenoj operaciji ili građevinar dobro izvedenom građevinskom zahvatu i pothvatu, tako i navjestitelj Božje riječi se veseli svojim pastoralnim uspjesima.

Ali se često znamo radovati samo izvanjskim događanjima poput gradnje i obnove crkve ili brojem krštenih i krizmanih u župi te isključivo to smatramo pastoralnim uspjesima. Dok možda ne uočavamo ili zanemarujemo, mnogo bitnije sadržaje. Bez daljnjega da su župa i župni pastoral satkani od izvanjskog i unutarnjeg, ali sve bi trebalo biti podređeno duhovnoj izgradnji pojedinaca i zajednice. Ukoliko nema pojedinačne izgradnje vjernika u Crkvi, izgradnje unutarnjeg duhovnog čovjeka, sve drugo je prividno i uzaludno.

U današnjem Evanđelju sam Gospodin Isus upozorava svoje učenike da se ne zavaravaju izvanjskim uspjesima, koje su postigli ma koliko takvi uspjesi mogli biti uzvišeni i dobri. Jer kako smo čuli, čak su im se i zlodusi pokoravali na spomen imena Isusova. Naprotiv, on ih poziva da usmjere svoja srca prema onoj nebeskoj stvarnosti gdje se nalazi pravo ostvarenje, što bi moralo biti izvor njihove apostolske motivacije. Radost zbog uspjeha može prijeći u samodivljenje i samohvalu, te skrenuti pogled s bitnoga. Bio bi veliki propust skrenuti pogled s vječnih vrijednosti k manje važnim.

Mjesec srpanj je vrijeme žetve -skupljanja žita, koje je raslo i sazrijevalo tijekom godine. Sabiranje onoga što je u određeno vrijeme posijano. Često se govori o dobroj žetvi kada je bila dobra i rodna godina, kao i o lošoj kada je bila loša. Osim žetve i skupljanja žita, neki vole govoriti i o turističkoj žetvi, kada je bilo mnogo gostiju, s njima prihoda i deviza. Drugi vole govoriti o biznisu i trgovačkoj žetvi, kad su se dobro mogle prodati neke stvari i kod toga se dobro zaraditi. Postoje mnoge žetve u stvarnom ili prenesenom smislu riječi.

Isus zato svoje učenike i nas potiče na molitvu za Božju snagu po kojoj ćemo moći odgovoriti na sve zahtjeve svijeta. On govori: „Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ Premalo je onih ljudi u ovom svijetu, koji šire mir i dobro. Premalo je onih koji svoj život daruju za ostvarenje Božje istine u srcu svakog čovjeka. Premalo je plemenitih ljudi.

O tome kako će se ponašati, Krist ne govori svojim učenicima: „Budite lukavi kao lisice pa nadmudrite svijet.“ Nije rekao: „Budite lavovi, kojih će se svijet plašiti.“ Nije rekao: „Budite bodljikavi ježevi da vam nitko ništa ne može nauditi.“ Niti: „Šaljem vas kao zečeve pa kad vas potjeraju, bježite kamo vas noge nose.“ Nego: „Šaljem vas kao janjce među vukove.“ Što znači: Janje koje je umiljato i drago stvorenje, znak je bezazlenosti i nemoći. Isusovi učenici će osvajati svijet, ne nasiljem niti oružjem, nego dobrotom, blagošću i povjerenjem.

I mi kršćani današnjega vremena, koji slijedimo Krista, pozvani smo nasilje nadvladavati blagošću, zlo dobrim, laž odstranjivati šireći istinu, nepravde zamjenjivati pravednim rješenjima, a mržnju ljubavlju.

U župi jednog turističkog mjesta, članovi župnog vijeća molili su župnika da konačno dopusti da se noću osvijetli lijepa crkva. „Više bismo mi trebali svijetliti, nego osvjetljivati !“ – odgovorio je župnik začuđenim članovima.

Apostoli i učenici Isusovi kao i mi danas, znaju da poslanje i zadaća koju će izvesti u svijetu, nije njihovo djelo već Božje. A oni i mi, samo smo njegovi izvoditelji. Plan po kojem se djelo izvodi načinio je Bog, a snaga po kojoj se poslanje treba izvršiti dolazi od Duha Kristova.

Zbilja bi bilo nerazborito poslati janje među vukove, jer ono nema nikakvih izgleda za preživljavanje onako nemoćno pred krvoločnim zvijerima. Ali janje ima snagu, koju svijet ne poznaje. Isusovi učenici, iako naoružani samo dobrotom i ljubavlju, imaju snagu od Boga i zato su jači od vukova. Bog po njima preobražava ovaj svijet, nadvladavajući zlo kako bi postao civilizacija ljubavi.

U svijetu ipak previše ima vukova i divljih zvijeri, koje misle samo na ovozemaljske stvari i istrebljenje ljudskog roda. Ali ne i na ono što je Božje i od čega ovisi budućnost svakoga čovjeka. Molimo Gospodina i radimo na tome tamo gdje se nalazimo da među nama ljudima bude više janjaca, onih koji će širiti blagost, dobrotu, ljubav i Božji mir. To će biti istinska oznaka Božjega kraljevstva, koje nas ujedinjuje i pomaže u ostvarivanju ljepšeg i boljeg života.

Naš svijet i mi mnogi zapadamo u tamu zablude. Često sijemo zlo, a što ćemo žeti? Često sijemo nepovjerenje i zrno nevjere, a što ćemo imati u svojoj budućnosti? Ovaj naš svijet treba poruku nade – koja će biti svjetlo u njegovoj noći, izvor ohrabrenja – kao nositeljicu radosti, ljubavi, sreće i mira.    Svi smo pozvani na dobro mijenjati svoje međuljudske odnose, svoj loš način razmišljanja i navika. Pozvani smo mijenjati svoje srce iz kojega često izlaze zavisti, ogovaranja, klevete, ružne riječi i psovke. Želeći imati kvalitetan svoj život i život svoje sredine, moramo ga osvajati dobrim i plemenitim srcem i životom.

Neka u nama bude Božji mir, koji će se kao miris cvijeća širiti i privlačiti ljude da se svi nađemo u zajedništvu s Kristom. Zato svi koji smo se odlučili za Krista, budimo odvažni, hrabri i istinoljubivi radnici na velikom polju Božje žetve. Molimo Gospodina da nam pomogne biti istinskim sijačima Božjeg sjemena, kao i vrijednim radnicima na njegovom velikom polju rada.

fra Mate Tadić, OFM

 

PODIJELI