Mnoge je ljude u današnje vrijeme teško nasmijati. Koga god sretneš nije mu do ničega. Svi su namrođeni, ljuti, neraspoloženi. Svatko drugi tipka na mobitel ili se preko interneta na facebooku dopisuje s virtualnim i nepoznatim prijateljima. Tako se znalo dogoditi da se čovjek zaljubi u nepoznatu osobu. Profilna slika bila je lažna. Lijepa djevojka i muškarac koji se zaljubio u sliku. Kada su dogovorili upoznavanje, na spoj je došao brkati muškarac i čovjeku se nasmijao u lice. Ne možeš vjerovati čega sve ima u tom virtualnom svijetu. Zaljubljen čovjek se razočarao u prazno. Što sve donosi ova virtuala. Bez obzira na sve laži odraslih ljudi koji ranjavaju jedni druge još su jedino djeca ostala iskrena i čistoga srca. Dječje provale su oduvijek bile najjače. Sjećam se svog djetinjstva, tamo krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih prošloga stoljeća. Iako su politički vicevi bili strogo zabranjeni i za vic o drugu Titu se išlo u zatvor, smijeha nikada nije nedostajalo. Ljudi su se znali šaliti i smijati do suza. Opet, djeca su bila najjača sa svojim provalama. Svi rođeni u komunizmu se sjećamo da smo u učionicama, trgovinama, kancelarijama imali Titove slike. Jednom je baka Boja povela maloga trogodišnjeg Pericu u dućan kad tamo susjed milicajac Pavle. Pozdravi baku s “Zdravo komšinice!” Kako ste? Kako mali Perica? Pogleda u Titovu sliku a Tito u plavoj maršalskoj uniformi pa upita maloga: “Znaš li ti Perice tko je ovaj na slici? Pokaže prstom prema slici. Mali kaže znam! Tko? Opet će milicajac Pavle. Mali ispali kao iz topa: “Poštar”…hehehehe…
Tekst: JoJo
VIDEO:https://www.youtube.com
