Mnogi sotonu poistovjećuju s Krampusom, vražićkom koji je dobroćudan. Međutim, to je najveća zabluda. Đavao ili sotona je najveća nakaza i zlo u svijetu. On je vrlo duboko proučio ljudsku logiku. Mrzi čovjeka i sve čini da ga odvoji od Boga. Prikazuje Boga kao nemilosrdnog suca ili biće bez samilosti prema ljudima i svijetu. Tako je prevario prve roditelje ukazujući na Boga (el ohim), koji je daleko i ne mari za čovjeka. Ali, to nije tako. Bog je otac (Jahve), koji brine za svoju djecu. Prebrojio je čak sve vlasi na glavi svog djeteta. On je tata – Abba.
Često smo zbunjeni. Ne možemo se pronaći u govoru o sotoni i u Božjoj ljubavi. Čini nam se da smo stalno u nekoj kušnji i nikako joj kraja. Nosimo zatamnjenu i izvrnutu sliku Boga Oca. Svjetlo u mraku pali Isus, koji otkriva očevu ljubav i umjesto nas hrva se sa sotonom. Čovjek nije u stanju sam boriti se s đavlom. On je ljudski neprijatelj. Poput lava obilazi tražeći koga će proždjeti. Zato je čovjeku potreban Isus iz Nazareta, koji sva naša iskušenja preuzima na sebe. U njemu smo pobjednici. Samo Isusovom snagom i njegovim primjerom, o kojem svjedoči evanđelje, odupremo se u bezbrojnim napastima svakodnevnog života.
Isusu je poznata kušnja i đavolska napast, tjeskoba, strah i agonija jer je on pravi čovjek jednak nama u svemu osim u grijehu. Kao što su napast i kušnja sastavni dijelovi našega života, tako su i dio Isusovih borbi i njegove zemaljske stvarnosti. Sve što čini Isus, čini u naše ime kao Spasitelj. To znači da Isus, iako brutalno iskušavan, pobjeđuje đavla. Nije to samo njegov osobni okršaj sa začetnikom laži, nego je to i pobjeda u ime svih nas i za sve nas. To nam je razlog za radost. Isus je jamac pobjede u svakom iskušenju i napasti. Na Isusovo ime bježi svaki zao duh, a ima ih raznih. Oslonimo se na Isusovu ljubav. Povjerimo mu svoju borbu. Đavao nije svemoćan. On je obična kukavica, ali hrani se tvojom tugom i strahom.
Možemo se vrlo laku prepoznati u iskušenjima i napastima, koje Isus pobjeđuje. Sotoni jako smeta Isusova misija među ljudima. On mrzi čovjeka i Boga, a Isus mu je „stao na žulj.“Mrzi ljudsko tijelo jer je Bog u Isusu primio tijelo jednak našem tijelu. Dragocjen nam je podatak da smo ljubljena Božja djeca, a to đavao ne može podnijeti. Sotona uvijek napada na najslabija mjesta. To su osjetila i tijelo. Kroz to želi zarobiti čitavo ljudsko biće. On nudi čovjeku život bez Boga ili da Bog bude na rubu egzistencije – to je vodilja misao svih kušanja.
Glad je dobra prilika da Sotona napadne Isusa: „Gladan si, hajde pretvori kamenje u kruh. Budi mi poslušan, dat ću ti sva bogatstva na svijetu. Budi spektakularan, pa se baci i dokaži koliko te Otac voli!“ Sotona želi nagovoriti Isusa da iskoristi svoju vlast. To je užasan prijedlog. Kao da đavao Isusu poručuje: „Tvoj je program odviše duhovan, zato nerealan, pretežak normalnom čovjeku, poslušaj ti mene.“ Kako često upadamo u tu zamku! Preteško nam je ići za Isusom. Tražimo lakša rješenja makar po cijenu grijeha. Čežnja za bogatstvom uništava ljudski duh. Ekonomska situiranost zarobljava. Bogatstvo osigurava tjelesna uživanja, porno-kulturu, razvrat, uspon u društvu, glasovito ime. Ne otimamo se za siromaštvo, nego za bogatstvo, za veću plaću, za bolje mjesto, za najveći uspjeh. Stalno natjecanje. Taj se natjecateljski duh unosi u društvo u kojem nema više mjesta za poniznost i služenja drugima s ljubavlju. Tako i nestaje ljubav i povjerenje u čovjeka. Ulazi strah od drugih. Često nasjedamo na sotonske zamke. Tu je i napast da od Boga učinimo automat za ispunjavanje naših želja. Postajemo oholi sve do odbacivanja Boga. Međutim, Bogu se trebamo klanjati, a ne ljudima. Sve su to napasti. Ponavljaju se iz pokoljenja u pokoljenje. Ljudi ne traže više Božju volju, nego svoju i tako postaje pakao na zemlji.
Mi ne trebamo iskušavati Boga i njegovu ljubav jer je on daje rasipno. Đavao jednako kuša svakoga čovjeka. Međutim, mi smo pobjednici jer se za nas bori Isus, Spasitelj. Sa zlom se ne razgovara, nego se sve očekuje od Boga, to znači vjeruje se Bogu. Jedini se On suprotstavio đavlu, pobjedio ga i zato je jedini On Put, Istina, Život.
Pater Arek Krasicki
