U povijesti spasenja, Bog šalje svoju riječ i poruku, objavljujući se na taj način ljudima, Izabranom narodu i svijetu. Proroke i evanđeliste koji primaju Božju riječ, često možemo na slikama vidjeti s ušima uperenim k Božjoj riječi i anđelu objavitelju da je na pravi način osluhnu i čuju. Oni su primatelji i navjestitelji R(r)iječi u povijesnom vremenu s prilikama i okolnostima. Naviještena riječ po prirodi stvari, traži povratnu riječ odaziva i pristanka. Riječ i poruka su najprije življeni, a potom zapisani i kao takvi došli do nas danas. Ako toga nema, može biti tek mrtvo slovo na blijedom papiru.

Božja objava u riječi, sadržana je i zapisana u Svetom Pismu u mnogo većih ili manjih knjiga. Uz to imaju književno, povijesno kao i arheološko-topološko značenje i vrijednost. Po riječima sv. Jeronima: „Ne poznavati Pismo, znači ne poznavati Krista.“

Stoga smo kao vjernici pozvani po mogućnosti, svakoga dana pročitati barem mali biblijski odlomak te s tim svakodnevno živjeti. O njemu razmišljati, otkrivajući poruku za sebe osobno povezujući s darom molitve, koja je druženje i prijateljevanje s Ocem nebeskim i Sinom – vječnom Riječi u Duhu Svetom. Ali ne u molitvi monologa – razgovora sa samim sobom, nego prvenstveno dijaloga i slušanja s vjerom i povjerenjem u nadi, koja uz to što umire posljednja daje nam i krila za život.