Gandhijev prvi čin građanskog neposluha (1893.)
Dana 7. lipnja 1893. počinio je Mohandas Karamchand Gandhi (kasnije poznat kao Mahatma Gandhi) svoj prvi čin građanskog neposluha. U to su mu vrijeme bile 23 godine, a osobito je zanimljivo da se taj događaj nije zbio u njegovoj rodnoj Indiji, nego na jugu Afrike. Naime, Gandhi je u Južnu Afriku bio došao kao pravni predstavnik indijskih trgovaca, a ondje je proveo čak 21 godinu, od svojih ranih 20-ih pa sve do ranih 40-ih godina života.
Incident se dogodio u južnoafričkom gradu Pietermaritzburgu (na području na kojem žive Zului). Kad je Gandhi putovao željeznicom netko od putnika pritužio se na činjenicu što on kao obojeni boravi u prvom razredu (Gandhi je doista imao kartu za prvi razred). Službenici su ga tada pokušali potjerati iz prvog razreda, no Gandhi je odbio otići, naglašavajući da posjeduje kartu za taj razred i da ranije s time nije bilo problema. Prijetili su mu i pozivanjem policije.
Na kraju su Gandhija izveli iz vagona prvog razreda, zbog čega je ostao kod pruge i propustio vlak (odbio je otići u stražnji odjeljak). Proveo je taj dan na stanici u Pietermaritzburgu, a sljedećeg je dana nastavio put. Kolege su mu rekle da se takva izbacivanja obojenih događaju i da to nije bio neobičan događaj. Gandhi je u narednom razdoblju postao aktivistom za prava obojenih u Južnoj Africi, a kasnije i za ljudska prava u svojoj rodnoj Indiji.
Rođen Hitlerov otac Alois Schicklgruber (1837.)
Dana 7. lipnja 1837. rođen je Hitlerov otac Alois, po zanimanju carinik. Zanimljivo je da Aloisu rođeno prezime nije bilo Hitler, nego Schicklgruber. Naime, majka djeteta bila je neudana i nosila je djevojačko prezime Schicklgruber, pa je i njenom sinu dodijeljeno isto prezime. Hitlerov je otac, dakle, bio nezakonito dijete, rođeno izvan braka.
Tek kad je Aloisu bilo pet godina, udala se njegova majka za Johanna Georga Hiedlera, koji se i doselio u kuću k njoj i k djetetu. Alois je time dobio poočima, ali je i dalje nosio prezime Schicklgruber. Ipak, u 40. godini života odlučio je Alois promijeniti prezime u Hiedler, na osnovu tvrdnje da mu je poočim bio zapravo i biološki otac. Promjena je odobrena, a već sljedeće godine (1877.) oblik Hiedler izmijenjen je u Hitler. Zanimljivo je da su Aloisu i majka i poočim već odavno bili mrtvi kad je zatražio tu promjenu. Prezime Hitler nastalo je, dakle, samo oko 12 godina prije nego što se Aloisu rodio sin – Adolf Hitler.
Pogledajmo pobliže gdje je točno rođen Hitlerov otac. Radilo se o malom zaseoku imena Strones u Austriji. Strones nije imao čak ni župnu crkvu, pa je Hitlerov otac kršten u obližnjem većem selu imena Döllersheim. Riječ je o kraju u Austriji koji se naziva Waldviertel (hrv. Šumska četvrt). To je bilo šumom bogato područje između rijeke Dunav i češke granice. Danas je područje oko nekadašnjeg Döllersheima pusto, i to zato što je za vrijeme nacističke Njemačke taj kraj pretvoren u svojevrsni vojni poligon. Dakako, to je izazvalo nagađanja da je Hitler time htio uništiti materijalne ostatke koji su svjedočili o njegovom podrijetlu.
Izraelske snage osvojile Jeruzalem od Arapa (1967.)
Sedmog lipnja 1967. uspjela je izraelska vojska osvojiti povijesno središte Jeruzalema (Stari grad) koje su prije držali Arapi (Kraljevstvo Jordan). Stari grad sadrži ogromnu količinu povijesnih spomenika značajnih za kršćanstvo, židovstvo i islam. Spomenimo baziliku Svetog groba, Zid plača i Brdo hrama (ondje je nekoć stajao znameniti jeruzalemski Hram, a danas je tamo važna muslimanska džamija Al Aksa, kao i zlatom prekrivena Kupola na stijeni).
Osvajanje Jeruzalema izvedeno je u sklopu poznatog Šestodnevnog rata. Važni izraelski vojni zapovjednici u tom ratu bili su Moshe Dayan (na položaju ministra obrane) i Yitzhak Rabin (na položaju vrhovnog zapovjednika Izraelskih obrambenih snaga). Za područje Jeruzalema (središnje borbeno područje) nadležan je bio general Uzi Narkiss.
Izraelci su nastojali ne nanijeti previše štete povijesnim spomenicima u Starom gradu, pa je odlučeno da ondje ne će koristiti tenkove i oklopna vozila (unatoč tome što će to povećati ljudske gubitke). Glavna jedinica za osvajanje Starog grada bila je izraelska Padobranska brigada, pod zapovjedništvom Mordechaia Gura. Znamenita je njegova rečenica koju je izgovorio nakon uspješnog osvajanja: “Brdo Hrama u našim je rukama!” (kasnije je postao i vrhovni zapovjednik cjelokupnih Izraelskih obrambenih snaga).
Krunidba francuskog kralja Luja XIV. (1654.)
Dana 7. lipnja 1654. obavljena je krunidba francuskog kralja Luja XIV., poznatog pod nadimkom Kralj-Sunce (franc. le Roi-Soleil). Luj XIV. bio je jedan od najutjecajnijih kraljeva u francuskoj povijesti, pa i u cjelokupnoj povijesti Europe. Dapače, u njegovo je vrijeme Francuska bila vodeća svjetska sila (Kina i Indija, premda veće površinom i brojem stanovnika, nisu imale toliki utjecaj na svjetskim morima).
Luj XIV. krunjen je u gradu Reimsu, tradicionalnom mjestu krunidbe francuskih kraljeva. U doba krunidbe imao je samo 15 godina i još nije bio oženjen. Pravu vlast u Francuskoj u doba Lujeve mladosti imao je moćni kardinal Mazarin, koji je rođenjem bio Talijan. Kardinal Mazarin bio je svojevrstan glavni ministar (premijer) mladog Luja XIV., a imao je sličan položaj kakav je kardinal Richelieu imao u doba Lujevog oca (Luja XIII.)
Krunidba francuskih kraljeva imala je velik vjerski značaj. Naime, tijekom tog obreda obavljalo se pomazanje kralja uljem iz Svete ampule. Time je kralj dobivao specifičan status, a postojalo je čak i pučko vjerovanje da svojim dodirom može liječiti jednu vrstu kožne bolesti (skrofulu).
Luj XIV. počeo je samostalno vladati tek 1661. godine, nakon smrti kardinala Mazarina. Naime, tada je kralj objavio da namjerava vladati bez prvog ministra (premijera). Općenito se Luja XIV. uzima kao primjer tzv. apsolutističkog monarha, koji je svim silama nastojao ukrotiti lokalne moćnike i sve konce moći u Francuskoj koncentrirati u svojim rukama. Vodio je i mnogo ratova te proveo temeljitu reorganizaciju vojske.
