Stranka koja je dala najviše američkih predsjednika (1854.)
Dana 20. ožujka 1854. u SAD-u je održan prvi javni sastanak stranke imena Republikanska stranka (eng.Republican Party). Kasnije je ona prerasla u jednu od dvije vodeće stranke u američkoj politici, no početak joj je bio zapravo skroman. Naime, prvi sastanak Republikanske stranke održan je u malenoj školskoj zgradi u američkom gradiću Riponu na Srednjem zapadu. Taj se gradić nalazi u saveznoj državi Wisconsin, a udaljen je oko 200 kilometara od Chicaga, u smjeru sjevera.
Školska zgrada u Riponu još i danas postoji, a registrirana je kao povijesni spomenik. Nazivaju jeBirthplace of the Republican Party (hrv. Rodno mjesto Republikanske stranke). Zanimljivo je da je Republikanska stranka izvorno nastala dobrim dijelom kao okupljalište protivnika ropstva (tzv.abolicionisti). Prilično je brzo Republikanska stranka postala vodeća na sjeveru SAD-a, dok su joj se na jugu suprotstavljali u robovlasničkim državama.
Prvi američki predsjednik iz redova Republikanske stranke bio je znameniti Abraham Lincoln. Do sada je Republikanska stranka dala čak 19 američkih predsjednika, po čemu je vodeća u povijesti (Demokratska stranka dala je 15 predsjednika). Inače, Republikanska stranka ima nadimak Grand Old Party (GOP), a obično je se označava crvenom bojom (demokrati se obično koriste plavom).
Maksimin Tračanin – rimski car visok 2,6 metara?! (235.)
Rimskim carem postao je Maksimin Tračanin – po visini vjerojatno najviša osoba koja je ikada vladala Rimskim Carstvom. Naime, postoje navodi da je Maksimin Tračanin bio visok čak 260 centimetara. To je, naravno, pretjeran podatak, no svejedno je prema većini izvora poznato da je Maksimin doista bio natprosječne visine.
Zanimljivi su i navodi da je Maksimin bio tako velik i jak da je mogao vući natovarena kola bez tuđe pomoći. Palac mu je, prema njima, bio tako debeo, da je na njemu nosio supruginu narukvicu kao prsten. Kipovi prikazuju Maksimina Tračanina kao čovjeka izbočenih nadočnih lukova, velikog nosa i naglašene brade. Iz toga poneki izvode zaključak da je možda imao neku vrstu poremećaja hormona rasta (tzv.akromegalija). Prema nekim opisima se i pretjerano znojio.
Važan je i podatak da je Maksimin bio prvi rimski car koji je nekoć bio običan vojnik u rimskoj vojsci. Prema tome, bio je nižeg podrijetla nego ikoji car do tada. Neki ga izvori stoga čak nazivaju barbarinom. Prenaglašeni podatci o njegovom izgledu možda potječu od namjere da ga se kao barbarina ocrni među Rimljanima.
Napoleonov pobjednički povratak s Elbe (1815.)
Dana 20. ožujka 1815. započelo je završno razdoblje vladanja Napoleona Bonapartea, poznato u historiografiji kao Stotinu dana (fr. Cent-Jours). Naime, Bonaparte se tog dana trijumfalno vratio u Pariz iz svog progonstva na otoku Elbi.
U francuskom je glavnom gradu preuzeo vlast, a formirana je i njegova vlada s ministrima. Time je obnovljeno Napoleonovo Francusko Carstvo, nakon kratkog međurazdoblja vladavine Luja XVIII. i njegovih monarhističkih pristalica (još 1814. strane su države osvojile Pariz, a Napoleon je bio prisiljen na abdikaciju i odlazak na Elbu).
U novoosnovanoj Napoleonovoj vladi od ožujka 1815. bili su, između ostalih, Armand Augustin Louis de Caulaincourt kao ministar vanjskih poslova, Martin-Michel-Charles Gaudin kao ministar financija, Joseph Fouché kao ministar policije, admiral Denis Decrès kao ministar mornarice i kolonija, maršal Louis Nicolas Davout kao ministar rata i Jean-Jacques-Régis de Cambacérès kao ministar pravosuđa.
Alexandru I. Cuza – prvi vladar ujedinjene Rumunjske (1820.)
Dana 20. ožujka 1820. rođen je Alexandru Ioan Cuza, prvi vladar ujedinjene Rumunjske modernog doba. U svojoj je osobi 1859. godine objedinio položaj vladara Vlaške i vladara Moldavije. Na rumunjskom jeziku vladara se označavalo naslovom domnitor, nastalom od latinske riječi dominus (hrv. gospodar).
Alexandru Ioan Cuza rodio se u Bârladu na području nekadašnje kneževine Moldavije kao pripadnik tamošnje aristokratske obitelji. Postao je političarom, a od 1858. godine bio je i svojevrsni moldavski ministar obrane. Intenzivno se zalagao za ujedinjenje dvaju rumunjskih kneževina – Vlaške (s glavnim gradom Bukureštom) i Moldavije (s glavnim gradom Jašijem). Prvo je izabran za vladara svoje rodne Moldavije, a samo nešto kasnije i za vladara Vlaške, čime je u svojoj osobi ujedinio te funkcije.
Do formalnog ujedinjenja Vlaške i Moldavije došlo je 1862. godine, a glavnim je gradom te države postao Bukurešt.
Izvor: Povijest.hr
