Oton Kučera, popularizator znanosti, dvaput je umirovljen (1931.)
Ljubav prema prirodi razvila se u Otonu Kučeri tijekom putovanja iz Otočca, gdje je živio, do škole u Senju. Morao je prelaziti Velebit pa danu i noći. Tako se zaljubio u prirodu i astronomiju. Budući da je bio talentiran, dobio je stipendiju i otišao na studij u Beč. Mogao je tamo ostati kao asistent, ali se radije vratio u rodnu Hrvatsku.
Zasluge Otona Kučere su ogromne, pogotovo na polju astronomije. Godine 1892. osnovao je prvu školsku zvjezdarnicu. Potaknuo je osnivanje zvjezdarnice u Zagrebu, gdje je postao ravnateljem 1903. godine. Da je bio poznat u svjetskoj znanstvenoj zajednici potvrđuje podatak da je hajdelberški astronom August Kopff asteroidu br. 589 dao ime Croatia, povodom otvaranja zvjezdarnice. Njemu u čast nazvan je prvi numerirani asteroid zvjezdarnice Višnjan (1996.).
Bio je predavač na srednjim školama, Zagrebačkom pučkom učilištu i Filozofskom fakultetu te je organizirao mnogobrojna predavanja za puk u kojima je pokušavao približiti znanost i moderne izume širim masama. Bio je predsjednik Matice Hrvatske i Planinarskog društva.
Njegov rad i djelo potaknuli su osnivanje Geodetskog fakulteta te se smatra jednim od osnivača elektrotehnike u Hrvatskoj. Bio je vrlo plodan autor. Neka od njegovih najpopularnijih djela su Crtice o magnetizmu i elektricitetu, Eksperimentalna fizika — za srednje i njima slične škole, Valovi i zrake , Novovjeki izumi u nauci, obrtu i umjetnosti, Magnetizam i elektricitet …
Prvi put je umirovljen 1915. godine. Nakon samo pet godina, vraća se kao ravnatelj srednje škole i ponovno postaje ravnatelj zvjezdarnice. Drugi put odlazi u mirovinu 1925. godine. Umro je 29. prosinca 1931., uoči svoga rođendana, u 75. godini života.
Piše: Marsela Alić
Ministar vanjskih poslova Austro-Ugarske s najdužom službom (1832.)
Dana 29. prosinca 1832. rođen je grof Gustav Kálnoky, moćni ugarski aristokrat koji je tijekom gotovo 14 godina bio ministar vanjskih poslova Austro-Ugarske. Gustav Kálnoky potjecao je iz grofovske obitelji, a rođen je u gradu Letovice u Moravskoj (dio današnje Republike Češke). Njegova majka imala je djevojačko prezime von Schrattenbach, a također je bila iz grofovske obitelji.
Grof Gustav Kálnoky isprva se bavio vojnim zanimanjem, a s vremenom je dosegao čin podmaršala. Postao je i diplomatom pa je predstavljao Habsburšku Monarhiju u Londonu, Rimu i Kopenhagenu. Na vrlo utjecajno mjesto došao je grof Kálnoky kad je imenovan austro-ugarskim veleposlanikom u Sankt-Peterburgu, tada glavnom gradu Ruskog Carstva. S te su važne pozicije diplomati znali prelaziti na mjesto šefa diplomacije čitave Austro-Ugarske (ministra vanjskih poslova).
Zanimljivo je da je ministar vanjskih poslova u Austro-Ugarskoj bio osobito važan, jer se radilo o jednom od rijetkih ministarstava koje je bilo zajedničko za austrijski i ugarski dio monarhije. Ministar vanjskih poslova bio je ujedno i predsjedavajući vijeća ministara zaduženih za zajedničke poslove monarhije, tj. bio je u formalnom smislu najsličniji premijeru ili kancelaru cjelokupne Austro-Ugarske (premda se načelno nije bavio unutrašnjim poslovima). Puna titula ministra vanjskih poslova glasila je „ministar carske i kraljevske kuće i vanjskih poslova“ (njem. Minister des kaiserlichen und königlichen Hauses und des Äußern).
Na položaju austrougarskog ministra vanjskih poslova ostao je grof Gustav Kálnoky sve do 1895. godine. Zanimljivo je da nitko ni prije ni poslije njega nije duže vršio tu funkciju. Grof Kálnoky bio je izraziti katolik, a postao je i vitezom Reda zlatnog runa (najviše odlikovanje u habsburškim zemljama). Umro je u Moravskoj 1898. godine u 66. godini.
Prva rumunjska kraljica – spisateljica i ljubiteljica Opatije (1843.)
Dana 29. prosinca 1843. rođena je Elizabeta od Wieda, rumunjska kraljica i spisateljica. Pisala je većinom pod pseudonimom Carmen Sylva pa je pod njime ponegdje više poznata nego pod svojim pravim imenom. Elizabeta se rodila u dvorcu Monrepos (njem. Schloss Monrepos) pokraj Neuwieda, njemačkog grada smještenog na rijeci Rajni nedaleko od Koblenza. Otac joj je bio knez Hermann od Wieda, moćni lokalni aristokrat. Dinastija Wied bila je utjecajna već u srednjem vijeku, a većina joj se posjeda nalazila uz Rajnu.
Elizabeta od Wieda udala se 1869. godine, u dobi od 25 godina, za princa Karla od Hohenzollern-Sigmaringena, koji je u to vrijeme već bio rumunjski vladar. Naime, tog su njemačkog princa Rumunji izabrali za svoga vladara (domnitora) 1866. godine, još dok su nominalno bili u vazalnom odnosu prema Osmanskom Carstvu.
Godine 1881. okrunjen je spomenuti princ za kralja Rumunjske, prvog u povijesti te države, a Elizabeta od Wieda time je postala prvom rumunjskom kraljicom. Pod pseudonimom Carmen Sylva pisala je pjesme, drame, romane i kratke priče. Nagrađivana je čak i međunarodnim književnim nagradama. Za Hrvatsku je zanimljivo da je običavala boraviti u Opatiji, gdje je po njoj prozvano jedno šetalište (Šetalište Carmen Sylve).
Izvor: Povijest.hr
