27. kolovoza 1991. Kijevo – domaći četnici i JNA etnički očistili Knin i okolicu od Hrvata

Piše: Petar Horvatić

Na današnji dan 1991. srpski četnici iz Knina i JNA na čelu s Ratkom Mladićem spalili su i uništili hrvatsko selo Kijevo pored Knina.

Prije toga Hrvati su već u autobusima protjerani i deportirani iz grada Knina, a uskoro i iz ostalih hrvatskih sela kninske krajine kao Potkonje, Kninsko polje i dr.

Kijevo je mjesto gdje su svoj zločinački put počeo ratni zločinac oficir JNA  Ratko Mladić za što je u Hrvatskoj osuđen u odsutnosti na 20 godina zatvora. Bio je jedan od važnijih vojnih zapovjednika u JNA i školovan u vojsci kojoj je dugo na čelu bio njen doživotni zapovjednik maršal Josip Broz, a koja je uništila i okupirala trećinu hrvatskog teritorija u Domovinskom ratu, te ubila stotine civila u gradovima sustavnim bombardiranjem.

Na današnji dan 27. kolovoza 1991. Srbi iz okolice Knina uz pomoć JNA su ušli u hrvatsko mjesto Kijevo pored Knina. Mjesto su potpuno spalili i uništili, a za okupaciju mjesta upotrijebili su i avijaciju JNA te međunarodnim konvencijama zabranjene kazetne bombe. Zanimljivo je da je Hrvatska vojska bila jedno vrijeme pod istragom i optužbom za prekomjerno granatiranje obližnjeg Knina u akciji Oluja (koji je ostao gotovo netaknut), dok je obližnje Kijevo bilo sravnjeno sa zemljom svim vrstama granata i bombi.

Krajem kolovoza 1991. ratni zločinac Mile Martić daje ultimatum hrvatskim redarstvenicima da napuste Kijevo. Kako je ultimatum odbijen, mjesto je bilo napadnuto sa svih strana. Otpor je pružalo 160 muškaraca, civila i redarstvenika, naoružanih samo lakim naoružanjem. Na Kijevo je ispaljeno 1500 granata iz minobacača, haubica, tenkova, VBR-a i 16 kazetnih bombi.

Nakon otpora, hrvatski redarstvenici i muškarci Kijeva pošli su na težak i neizvjestan put preko planine Kozjak prema još uvijek slobodnom Drnišu sa ženama, djecom i starcima Kijeva. Srbi su uspjeli zarobiti 70 branitelja Kijeva koji su odvedeni u zatvor u Kninu gdje su prošli strašna mučenja.

Crkva u Kijevu, simbol hrvatske opstojnosti u kninskom kraju, je srušena kao i ambulanta, škola, mjesni dom i svi domovi Hrvata.
U vojnoj akciji Oluja 1995. Kijevo i cijeli kninski kraj oslobođen je i vraćen matici Hrvatskoj.

Izvor: narod.hr

27. kolovoza 1798. Irska – proglašena neobična „Republika Connaught“ slobodna od Britanaca

Piše: Petar Horvatić

Foto: Thinkstock

Francuzi su u Irsku 1798. godine poslali vojnike pod vodstvom generala Jeana Josepha Amablea Humberta, koji se iskrcao sa svojim jedinicama na sjeverozapadnoj obali Irske (grofovija Mayo). Irski ustanici potpomognuti od Francuza proglasili su neku vrstu republike, u pokušaju oslobođenja od britanske vlasti.

Na današnji dan 1798. godine proglašena je u Irskoj neobična republika kao pokušaj osamostaljenja od britanskih vlasti. Naime, Irska je bila pod vlašću britanskih središta moći još od 12. stoljeća, tj. prethodnih 600-tinjak godina. Ovaj konkretni pokušaj ostvarenja irske nezavisnosti bio je potaknut Francuskom revolucijom, kao i primjerom Američkog rata za nezavisnost. Republiku koja je u Irskoj proglašena ponekad nazivaju i „Republika Connaught“, prema irskoj pokrajini Connaught gdje su ustanici uspjeli zauzeti vlast.

Dakako, u Irskoj je stoljećima vladao antagonizam između vladajućih protestantskih (anglikanskih) elita i katoličkog podložnog stanovništva. Ipak, zanimljivo je da ovaj pokušaj osamostaljenja iz 1798. godine nije uključivao samo katolike. Među glavnim su nosiocima bili zapravo irski prezbiterijanci (protestantska denominacija koja je također bila diskriminirana od strane vladajućih anglikanaca). Kao ideološka podloga prihvaćen je uvelike republikanizam (iz SAD-a i revolucionarne Francuske).

Irsku pobunu podržala je konkretnom vojnom pomoći upravo revolucionarna Francuska, u kojoj je u to doba vladao tzv. Direktorij (tek sljedeće godine 1799. vlast je preuzeo Napoleon Bonaparte). Francuzi su u Irsku 1798. godine poslali vojnike pod vodstvom generala Jeana Josepha Amablea Humberta. On se iskrcao sa svojim jedinicama kod Kilale na sjeverozapadnoj obali Irske (grofovija Mayo). Ustanici potpomognuti od Francuza isprva su imali uspjeha u Bitki kod Castlebara, gdje su porazili Britance.

Međutim, britanski potkralj Irske – lord Cornwallis – angažirao je učinkovite vojne snage za uništene ustanka (filmskoj publici poznat je Cornwallis iz filma “Patriot” s Melom Gibsonom, jer je prije gušenja ustanka u Irskoj taj lord bio visoki britanski vojni zapovjednik u američkom ratu za nezavisnost).

Na kraju su Britanci ugušili ustanak i nastavili Irskom vladati sljedećih više od 100 godina. Zarobili su čak i spomenutog francuskog generala Humberta, koji je pomagao ustanicima.

Izvor: narod.hr

27. kolovoza 1871. rođen Vjekoslav Heinzel – tko je gradonačelnik koji je najviše pridonio da Zagreb dobije velegradske vizure?

Piše: Petar Horvatić

Foto: Wikipedia

Arhitekt Vjekoslav Heinzel, rođen na današnji dan 1871., gledano povijesno civilizacijski najviše je pridonio da Zagreb dobije sadržajno i estetski velegradske vizure, te postane relevantna europska civilizacijska, kulturna i turistička metropola.

Prije gradonačelnikovanja, od 1920. do 1928., obišao je SAD, Francusku, Veliku Britaniju, Italiju i Njemačku. U njegovo vrijeme otvoren je Zoološki vrt, prolaz Tuškanac, izgrađena gradska kupališta na Kvaternikovom trgu i Britanskom trgu, javni zahodi na istoimenim trgovima (od kojih je onaj na Kvaternikovom trgu postao spremište ZET-a), zgrada burze (sada HNB), hotel Esplanade, aerodrom na Borongaju (na koji je sletio i legendarni Charles Lindberg), par kino dvorana i fakulteta, zatim regulatornom osnovom iz 1923. definirani su Medveščak, Zvonimirova ulica, Kanal i Trešnjevka i još mnogo toga. U svibnju 1926. proradio je Radio Zagreb, prva radio stanica u ovom dijelu Europe.

Heinzel je također u gradske dokumente uveo i pojam „Bijeli Zagreb grad“ iz kojeg proizlazi i njegovo shvaćanje kako i Zagreb treba imati jedan građanski i gospodski trg, po uzoru na Piazza Duomo u Milanu, Grand Place u Bruxellesu, Piazza San Marco u Veneciji, Piazza Signoria u Firenzi, Place Concorde u Parizu, Piazza Spagna u Rimu, Trafalgar Square u Londonu i Vaclav namesti u Pragu, kojima je zajednička značajka što se oni nikada ne koriste za sajmovanje. Zato je dao izgraditi u blizini vrlo kvalitetnu tržnicu Dolac, na koju je premješten zeleni plac s Jelačić placa, a malo dalje, u blizini klaonice i veterinarskog fakulteta, na prostoru tadašnje Sajmišne ulice (sada Heinzelove), napravljeno je sajmište.

Vjekoslav Heinzel rođen je u zagrebačkoj poduzetničkoj obitelji 1871. godine. Maturirao je u Zagrebu 1889., Visoku tehničku školu polazio je u Grazu, a arhitekturu je diplomirao u Stuttgartu 1893. godine.

Heinzelova supruga Berta, rođ. Pick (Prag, 1881. – Zagreb, 12. svibnja 1969.) djelovala je u mnogim dobrotvornim i humanitarnim društvima, te dala sagraditi dječje sirotište »Leskovac« kod časnih sestara Karmelićanski Božanskog milosrđa.

Ostavština obitelji Heinzel čuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju.
 

Izvor: narod.hr/d-a-z.hr


 

Vitus Bering otkrio Diomedove otoke (1728.)

Vitus Bering otkrio Diomedove otoke (1728.)

Dana 27. kolovoza 1728. danski pomorac Vitus Bering postao je prvi stranac koji je otkrio Diomedove otoke (mnogo prije njega na otocima su živjeli Eskimi), otočnu skupinu smještenu na području između Sjeverne Amerike i Azije. Postoji teorija da je Beringa preduhitrio Semjon Dežnjov još 1648., ali za to ne postoje čvrsti dokazi. Otoci se nalaze u središnjem dijelu Beringovog prolaza, pri čemu jedan otok pripada Ruskoj Federaciji (Veliki Diomedov otok), a drugi SAD-u (Mali Diomedov otok). Obale tih dvaju otoka udaljene su na najužem mjestu samo 3,8 kilometara, a između njih prolazi datumska granica.

Veliki Diomedov otok danas je ujedno i najistočnija točka Ruske Federacije, dok Mali Diomedov otok pripada američkoj saveznoj državi Aljaski. Takav smještaj otoka činio ih je osobito zanimljivima tijekom Hladnog rata, kad je između njih prolazila granica dviju konkurentskih velesila. Zbog nekih su incidenata područje između tih otoka nazvali čak iLedenom zavjesom, što je bila asocijacija na tzv. Željeznu zavjesu u Europi.

Godine 1987. američka plivačica Lynne Cox preplivala je more između dvaju Diomedovih otoka, učinivši time simboličnu gestu u povezivanju Zapadnog i Istočnog bloka, na čemu su joj čestitali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov. Na Velikom Diomedovom otoku danas ne živi civilno stanovništvo, nego na njemu borave samo pripadnici ruskih vojnih jedinica. Naprotiv, na Malom Diomedovom otoku, koji pripada SAD-u, žive pripadnici eskimske etničke skupine Iñupiat. U zimskim mjesecima moguće je prijeći s jednog na drugi otok preko leda, no granične su kontrole stroge.

Rođen veliki filozof Hegel (1770.)

Rođen veliki filozof Hegel (1770.)

Dana 27. kolovoza 1770. rođen je Georg Wilhelm Friedrich Hegel, utjecajni njemački filozof i jedan od najvažnijih predstavnika idealizma. Rodio se u gradu Stuttgartu u tadašnjem Vojvodstvu Württemberg. Hegelova rodna kuća i danas se može vidjeti na adresi Eberhardstraße 53 u Stuttgartu, oko 200 metara od gradske vijećnice. Hegelov otac Georg Ludwig imao je značajan položaj kao tajnik u dvorskoj komori (njem. Rentkammersekretär) württemberškog vojvode Karla II. Eugena. Majka Maria Magdalena Louisa bila je kći vrlo uglednog odvjetnika.

Georg Wilhelm Friedrich Hegel odmalena je učio latinski, a pohađao je gimnaziju u rodnom gradu. Nevjerojatno je mnogo čitao i bilježio duge citate u svojem dnevniku. Posebno su na njega utjecali pjesnik Friedrich Gottlieb Klopstock i prosvjetiteljski filozofi poput Christiana Garvea i Gottholda Ephraima Lessinga. S 18 godina ušao je u protestantski seminar u Tübingenu gdje je dijelio sobu s romantičarskim pjesnikom  Friedrichom Hölderlinom i Friedrichom Wilhelmom Josephom Schellingom, budućim filozofom. Sva trojica nisu voljela skučen život u seminaru te su kao ideal uzeli grčku civilizaciju te s oduševljenjem pratili događaje vezane uz Francusku revoluciju. Hegel se tad upoznao s idejama velikog prosvjetitelja Jeana-Jacquesa Rousseaua.

Hegel je završio obrazovanje na sjemeništu, ali nije ga privlačilo svećenički zvanje. Postao je privatni učitelj, a slobodno vrijeme posvetio je proučavanju antičkog svijeta i razvoju kršćanstva te čitanju filozofa poput Immanuela Kanta. Godine 1801. preselio se u Jenu i radio kao privatni docent. Tad se počeo profilirati kao mislilac te izdao niz djela (najvažnija su Fenomenologija duhaZnanost logike i Enciklopedija filozofijskih znanosti) koja su imala golem utjecaj na nebrojene znanstvenike nakon njega. Izgradio je čitav svestrani sustav znanosti, što mu je priuštilo nadimak Novovjekovni Aristotel. Njegov filozofski sustav obuhvaća povijest, politiku, religiju, umjetnost, logiku i metafiziku. Najvažniji koncepti uključuju spekulativnu logiku ili dijalektiku, apsolutni idealizam i važnost povijesti.

Manje je poznato da je Hegel jednom prilikom uživo vidio Napoleona Bonapartea. Vidjevši francuskog vladara kako ulazi u njemački grad Jenu 1906. godine, zapisao je da se Napoleonu “nemoguće ne diviti”. Hegelov mlađi brat Georg Ludwig čak se priključio Napoleonovoj vojsci, ali je poginuo tijekom zlosretne invazije na Rusiju 1812. godine.

Piše: Boris Blažina

Nezavisnost Moldavije – najsiromašnije države u Europi (1991.)

Nezavisnost Moldavije – najsiromašnije države u Europi (1991.)

Dana 27. kolovoza 1991. nezavisnost je proglasila Moldavija, dotadašnja država Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika. Nažalost, Moldavija je danas u gospodarskom smislu za europske pojmove slabije razvijena država, tako da predstavlja najsiromašniju državu u Europi. Naime, bruto domaći proizvod po glavi stanovnika u Moldaviji sličan je onome u Laosu i Pakistanu, a upola manji od onog, primjerice, u Albaniji. Glavni grad Moldavije zove se Kišinjev, a u njemu živi oko pola milijuna stanovnika.

Nažalost, Moldavija ne posjeduje izlaz na more, što joj dodatno ograničava gospodarski razvoj. Zanimljivo je da Moldavija graniči sa samo dvije susjedne države, Ukrajinom i Rumunjskom, no u konfliktu je sa samoproglašenom državom Transnistrijom, koja kontrolira teritorij kod rijeke Dnjestra, na uskom području između Moldavije i Ukrajine. Prvi predsjednik nezavisne Moldavije bio je Mircea Snegur, nekadašnji sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Moldavije, tako da je ta država na početku svoje nezavisnosti naslijedila uglavnom političko vodstvo iz prethodnog socijalističkog razdoblja.

Umro renesansni majstor slikarstva Ticijan (1576.)

Umro renesansni majstor slikarstva Ticijan (1576.)

Dana 27. kolovoza 1576. umro je talijanski renesansni slikar Ticijan. Puno ime bilo mu je Tiziano Vecelli, a njegovo je osobno ime izvedeno od latinskog imena Titianus (nastalog od starorimskog osobnog imena Titus). Ticijan je rođen u gradu Pieve di Cadore, smještenom u alpskom području Dolomita, oko 100 kilometara sjeverno od Venecije. Upravo je u Veneciji proveo Ticijan veći dio svog radnog vijeka, a ostao je zapamćen kao jedan od najslavnijih venecijanskih umjetnika uopće.

Ticijan je bio jedan od najsvestranijih talijanskih slikara, jednako vješt u slikanju portreta, pejzaža, freski, vjerskih i mitoloških tema i alegorija itd. Izrađivao je slike za velik broj ljudi uključujući venecijansku vladu, crkve, vojvodu od Ferare, pa i papu Pavla III. Slikar i arhitekt Giorgio Vasari zapisao je da ne postoji niti jedan poznati gospodar, knez ili velika žena koje Ticijan nije naslika.

Tijekom svojeg dugog stvaralačkog života (70-ak godina) nekoliko je puta promijenio stil i to do te mjere da su neki kritičari smatrali da ta djela ne mogu imati istog autora. Ipak, cijeli je život pokazivao izrazit interes za boju, a njegovi karakteristični potezi kista i suptilna višebojnost modulacije nemaju premca na Zapadu. U portretima je uvijek nastojao dočarati karakter naslikane osobe. Smatrao je da, kako bi se nekoga ili nešto pravilno predstavilo i razumjelo, nije dovoljno prikazati samo vanjštinu predmeta ili osobe, već i obilježja društvenog ranga, kulturnog i političkog položaja te, u širem smislu, “idealnu” ličnost individue, skupinu svih značenja identiteta modela.

Piše: Boris Blažina

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI