10. studenog 1991. – Pad Bogdanovaca

Tijekom opsade Vukovara jedina veza  s vanjskim svijetom bio je takozvani „kukuruzni put“. Bio je to poljski put skriven kukuruzom koji je išao preko Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra. Padom Marinaca potkraj listopada ta je veza pukla. 

Na prostoru duljine 6 kilometara, a širine oko 150 metara Bogdanovci su doživjeli sudbinu Vukovara. Ostali su u okruženju punih 40 dana. Za to su vrijeme branitelji trpjeli svakodnevne pješačke i tenkovske napade od mnogostruko jače naoružanijeg neprijatelja.

Bogdanovce je branilo oko dvjesto pripadnika Zbora narodne garde, Hrvatskih obrambenih snaga, policije i sami mještani.  Kada su ostali bez streljiva, donesena je odluka o povlačenju. Zajedno s ranjenicima i civilima 10. studenog krenuli su u više skupina u proboj. U jednoj od njih bila je i trudnica.

Iako je do slobodnog ali žestoko granatiranog Nuštra samo 6 kilometara, proboj je za neke od njih trajao više dana i noći. Povlačili su se preko minskih polja i okupiranog hrvatskog područja.

Pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga formirali su takozvanu štafetu smrti. Idući kroz minsko polje hrabro su hodali na čelu kolone kako bi drugima omogućili prolaz. Kada bi prvi stao na minu, na njegovo je mjesto, svjestan da mu svaki korak može donijeti smrt, dobrovoljno stao drugi HOS-ovac. Do danas nije utvrđeno koliko ih je točno poginulo u smrtonosnoj štafeti.

Za to su vrijeme agresorska JNA i četničke parapostrojbe ušle u Bogdanovce s preko tisuću i pol do zuba naoružanih ljudi.
Poubijali su i masakrirali 130 branitelja, civila, žena i djece te stare i nepokretne mještane koji su ostali u selu. Potpuno su uništili sve obiteljske, kulturne i sakralne objekte pa je nekad lijepo pitomo slavonsko selo poprimilo jeziv izgled.

Sve muke i patnje koje su prošli nisu obeshrabrile mještane Bogdanovaca da se od prvog dana progonstva počnu pripremati za povratak. Bogdanovčani su najvećim djelom bili smješteni u Prognaničkom naselju Rokovci gdje su samo tri kilometra zračne linije od sela sedam godina čekali povratak kućama.

Izvor: http://daniponosa.hrt.hr/


Bitka kod Varne – posljednji pokušaj da se Osmanlije otjeraju s Balkana (1444.)

Bitka kod Varne – posljednji pokušaj da se Osmanlije otjeraju s Balkana (1444.)

Bitka kod Varne u kojoj su kršćanske snage teško poražene od osmanske vojske, dogodila se 10. studenog 1444. godine. Bitka je održana kod grada Varne, nedaleko od obale Crnog mora na području današnje Bugarske.

Bitka je bila posljednji veliki pokušaj da se Osmanlije protjeraju s područja Balkana. Kršćansku vojsku, sastavljenu većinom od snaga Hrvatsko-Ugarsko-Poljskog Kraljevstva, predvodili su kralj Vladislav Jagelović i proslavljeni vojskovođa János Hunyadi. Imali su oko 20.000 vojnika, a hrvatskim postrojbama zapovijedao je ban Matko Talovac. Suprostavili su im se Osmanlije na čelu s sultanom Muratom II., sa snagom od oko 60.000 ljudi.

Iako su kršćani u početku imali uspjeha, Osmanlije su se brzo reorganizirale. Tijekom bitke mladi kralj Vladislav (bilo mu je samo 20 godina) izveo je odvažan, ali i nesmotren duboki napad, usmjeren prema položaju na kojem se nalazio sultan. Tijekom tog napada kralj je poginuo, što je imalo katastrofalne posljedice. Kršćanske su snage temeljito poražene, a poginuo je i papinski legat kardinal Cesarini te dva biskupa.

piše: Dražen Krajcar

Izvor: Povijest.hr

PODIJELI