4. NEDJELJA DOŠAŠĆA
18. prosinca 2016.
1.Iz 7, 10-14
Ps 24 (23), 1-2. 3-4ab. 5-6
2. Rim 1, 1-7
Mt 1, 18-24
UVOD
Često nam možda izgleda, kako smo pred mnogim događajima u svojemu životu i svijetu djelomično ili potpuno nemoćni. Teško što možemo promijeniti i na nešto utjecati. Ali cijeli naš život i cjelokupna povijest su u Božjim rukama. To nas ispunja mirom i radošću. Boli nas što toliko puta svojim ludostima i grijesima, kvarimo Božje planove.
Naš hod prema svetkovini Božića, uskoro se bliži kraju. U čežnji za susretom s Gospodinom, pokatkad se oslanjamo samo na svoje snage i mudrost, zaboravljajući da nam svako dobro dolazi od samoga Boga.
Želimo živjeti posve u skladu s Božjom voljom i naumima spasenja. Zato ćemo se na početku današnje euharistije pokajati, za svoje propuste i grijehe. Tako ćemo biti dostojni poslušati Božju riječ i proslaviti sveta misna otajstva.
HOMILIJA
Kad se otvori unutrašnjost nekoga stroja, oni koji se mnogo ne razumiju u tehniku, vide samo mnoštvo nerazumljivih i isprepletenih dijelova. Ali ono što je nevještim očima hrpa žica i kotačića, ustvari je zbir međusobno ovisnih dijelova potrebnih i neophodnih za rad stroja.
Na sličan je način i za čovjeka vjernika čitava povijest. Shvaća sebe da je u rukama Božjim i svi događaji vode do konačnoga svršetka u Bogu. Ništa nije slučajno ili iz nerazumnog sudbinskog određenja.
U Kristu je tako Bog pokazao svoju ljubav prema nama. Bogočovjek Isus iz Nazareta na sebe uzima, našu ljudsku narav te nam postaje u svemu jednak osim u grijehu. U tome je velika naša radosna nada.
Pavao u današnjoj Poslanici poručuje Rimljanima da su miljenici Božji ne po svojim djelima, nego po Božjem naumu i milosti, koja nam je dana u Kristu. Ova je poruka jednako danas i nama upućena.
U ovom blagdanskom ozračju, zahvalimo Bogu na bogatim i umnoženim darovima. Ujedno ga molio da nas očuva od svake oholosti, umišljenosti i uznositosti. Neka cijeli naš život a osobito ovih dana, odražava Božja ljubav i nježnost.
Svatko je od nas imao barem neko iskustvo s putovanjem u nepoznato, bilo da smo mi ili netko od naših trebali ići u zemlju u kojoj do tada nismo bili. Ako je roditelj slao svoje dijete na put, morao se prije toga potruditi i osigurati da ga na odredištu netko pričeka te mu omogući lakše snalaženje. Koliko god danas bilo olakšano putovati u odnosu na nekada, svatko zna kako u nepoznatom kraju ili zemlji valja potražiti i kontaktirati nekoga poznatoga i voljnoga poslužiti kao odbor za doček.
Možda se i nama dogodilo da smo trebali nekome biti pomoć kad je dolazio u našu zemlju ili grad. Mogao je u miru putovati znajući kako će ga na stanici netko sačekati i olakšati mu snalaženje u nepoznatom mjestu. Takva sigurnost umirujuće djeluje na putnika, bez obzira koliko lako ili teško, bezopasno ili opasno bilo putovanje prema cilju.
Nešto slično dogodilo se i u Božjem planu spasenja. Bog je odlučio poslati svoga Sina na zemlju, dajući mu izvršiti poslanje među ljudima. Koje nije bilo baš bezopasno i lagano, gdje su ga čekala mnoga iskušenja, opasnosti i izazovi. Želeći ga poslati kao čovjeka među ljude, morao se domisliti kako to izvesti i pružiti mu dostatnu skrb, pomoć i zaštitu.
Trebao je pronaći neke ljude koji će mu biti ‘odbor za doček, te pomoći izvršiti zadano poslanje. Pred Bogom je sigurno bilo više varijanti za takav plan. Mogao je računati na moćnike i vojnike, na imućnike i njihova bogatstva, na umnike i njihovo znanje, ali ništa od toga Boga nije privlačilo.
Suprotno od mogućnosti i očekivanja ovoga svijeta, podiže Josipa pravednoga i čistu Djevicu, kako bi dočekali njegova Sina na zemlji. Samo takvih dvoje izabranih ljudi, moglo je na pravi način surađivati u djelu spasenja i pomoći Kristu da izvrši svoje poslanje.
Zato nam crkveno bogoslužje danas pred oči stavlja ovo dvoje ljudi, jer je Gospodinov dolazak neupitan i neminovan. I svaki se vjernik treba pripremiti, poput Josipa i Marije za dolazak Božića – maloga Boga. Time svaki od nas postaje dio odbora za Spasiteljev doček, koji dolazi kao Emanuel – s nama Bog.
Kao što su Josip i Marija razumjeli kako je bit Božje naravi ‘biti s čovjekom’, tako i mi isto trebamo učiniti, bez obzira koliko to drugi mogli shvatiti. Istina o tolikoj Božjoj blizini zbunjivala je ne samo pogane. I Židovi su bili zbunjeni pred tom činjenicom, ali mi bismo je zato trebali prihvatiti u pravednosti i čestitosti srca.
Dok su Židovi poznavali Boga moćnoga i svesilnoga koji stoluje na nebu, u visinama, mi bismo trebali živjeti na tragu istine o blizom i bliskom Bogu. Koji toliko ljubi svakoga čovjeka da postaje Bog s nama – Emanuel, Bog koji se spušta iz visina ususret čovjeku. Spušta se na zemlju ali još uvijek ne u svojoj moći, nego u poniznosti ljudskog lika i života.
Od nas vjernika se očekuje da mu budemo odbor za doček koji je Bog pripravio svome Sinu, te da ne proigramo ovu časnu i odgovornu zadaću. Svojom spremnošću samome Bogu, možemo jamčiti sigurnost u ovom svijetu. Koji na tolikim područjima isključuje Boga ili se čak otvoreno bori protiv njega.
Put kojim trebao ići je onaj na koji je Bog pozvao Josipa govoreći: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.“ To za nas znači: „Kršćanine, ne boj se uzeti Mariju i njezina Sina u svoj život i dom. Tako ćeš primiti Spasitelja, jedinoga koji te može spasiti od grijeha i jedino tako možeš donositi spasenje svome narodu, ako mu doneseš Boga koji spašava.“
Bog se ni danas ne zanosi zaštitom i pomoći koju bi mu mogli pružiti gospodari ovoga svijeta na ljudski način, nego želi suradnju s ljudima pravednicima. Koji mu jedini mogu priskrbiti pravo gostoprimstvo na zemlji. Nije se zanosio spasenjem ni boljitkom koji čovjek može pružiti čovjeku, nego računa na boljitak koji on donosi čovječanstvu po pravednicima koji surađuju u djelu spasenja.
Božić je pred vratima, pa dočekajmo svoga Spasitelja kako i priliči. Jer dolazi s neba iz Božje punine, kako bi nas obasuo svojom prisutnošću i spasenjem. Budimo mu odbor za doček, kako bi i on jednom nas mogao dočekati na vratima neba uvodeći nas u život vječni.
fra Mate Tadić, OFM
Objavljeni članci:
Rođenje B.D. Marije – Mala Gospa
Tomislavgrad-Novosti u bazilici
Uznesenje B.D. Marije na nebo – Velika Gospa
Presveto Tijelo i Krv Kristova
Nikoga nije dobro sažalijevati?!
4. Uskrsna nedjelja “Dobrog pastira”
Naviještenje Gospodinovo – Blagovijest
Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica
Korizma u svjetlu Godine milosrđa i Enciklike “Laudato Si”
Sveta misa za ratne i poratne žrtve Duvanjskog kraja
“Valentinovo” i za nesimpatične
Ljepota srca i izvanjski izgled
Za sve u životu ima određeno vrijeme
Bogojavljenje – Tri kralja – Vodokršće
Želimo li se (o)čistiti i jesmo li (ne)zahvalni