Zavolio sarmu i čobanac, a već je pravi Šokac

133

Impresionirali su ga naša kul­turna baština, prirodne ljepote, toplina i otvorenost ljudi te ljupke žene. Svi su, kaže, predivni i vrlo ljubazni, a usto i veliki vjernici koji se trude živjeti svoju vjeru.

SLAVONSKI BROD – Kada su mu prije deset godina rekli da spakira kofere i krene put Hrvatske, misionar Josaphat Ngimonvi Mosha iz daleke Tanzanije nije ni sanjao da će u tom, za njega nepoznatom kut­ku zemaljske kugle ostati toliko dugo. Najprije je službovao u Sla­vonskom Brodu, onda ga je put odveo u Šibenik, da bi se na kraju opet vratio u Brod, točnije u pri­gradsko naselje Podvinje, gdje je župnik. Ovaj pripadnik plemena Masai i Družbe Duha Svetoga prvi je afrički misionar u našoj zemlji. Hrvati su predivni i vrlo ljubazni, a usto i veliki vjernici koji se trude živjeti svoju vjeru

Hrvatski jezik nije težak

– Osjećao sam se malo Čudno kada su mi rekli da idem u Hrvat­sku, ali ja sam misionar, a misio­nari su kao vatrogasci – idu tamo gdje zatreba i gdje gori. Svjestan sam svog poziva i ne smeta mi puno što nisam kod kuće – kaže pater Josaphat, koji je prije Hrvat­ske službovao u Keniji, Americi i Njemačkoj.

Za Hrvatsku je, kao i većina nje­govih sunarodnjaka, čuo jedino po nogometu i Davoru Šukeru. Srećom, ispalo je odlično. Životu u našoj zemlji brzo se prilagodio, ali to mu, kaže, i nije bilo osobito teško. I u Slavoniji i u kraju iz kojeg potječe glavna hrana je meso, a on najviše voli onu jaku i dobro začinjenu, poput čobanca ili sar­me.

Impresioniran i ljupkim ženama

Impresionirali su ga naša kul­turna baština, prirodne ljepote, toplina i otvorenost ljudi te ljupke žene. Svi su, kaže, predivni i vrlo ljubazni, a usto i veliki vjernici koji se trude živjeti svoju vjeru. Govori pet lokalnih, plemenskih jezika, engleski, francuski, a sada i hrvatski. Naš je jezik odlično svladao.

– Hrvatski nije težak, ali je kom­pliciran. Kada sam došao, učio sam ga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali i danas ga učim usavršavam – nastavlja. Veliki je zaljubljenik u glazbu i sport, u slobodno vrijeme svira orgulje, pjeva i trči. Ovo potonje ne toliko Često zato što, kaže, u Podvinju baš i nema staza za trčanje i zato što za njim odmah krenu psi luta­lice, a putem mora i zastajati kako bi porazgovarao s prolaznicima.

Puno bogatiji od Tanzanije

Ali zato Često sa svojim Podvinjcima zapjeva slavonsku narodnu pjesmu odjeven u tradicionalnu slavonsku jaknu. Moglo bi se reći kako je kroz godine postao pravi Šokac. Mještani su ga zavoljeli, a i on njih. Prema njegovim riječima, svi koji misle da je Hrvatska siro­mašna, u krivu su. On to najbolje zna.

– Ni u jednoj zemlji ljudi za sebe neće reći da su bogati, što je u neku ruku i prirodno. Kada imaš, ne vidiš da imaš, nego tražiš još više. Svaka zemlja lijepa je na svoj način i ne treba ih uspoređivati. Međutim, vaša je zemlja puno bo­gatija od Tanzanije. Hrvati nisu siromašni ni duhom ni materijal­no – ističe pater Josaphat.

Izvor: http://sbplus.hr/

PODIJELI