Kroz povijest Crkve, rimski su pape imena birali prema imenima Isusovih apostola ili svetaca koji su im po duhovnosti bili i jesu bliski. Nije rijetkost niti da su pape uzimali i ime svoga prethodnika, kao što je to u novije vrijeme učinio sveti Ivan Pavao II. nakon Ivana Pavla I., ili da su spojili imena svojih prethodnika kao što je to učinio Ivan Pavao I., uzevši upravo ime svojih prethodnika – Ivana XXIII. i Pavla VI.
Što se tiče imena pape Petar, o tome postoje razne legende i priče, među kojima se ističe ona da će se posljednji rimski biskup i papa zvati “Petar Rimski“. Nakon njega bi trebao uslijediti Sudnji dan, a to se proroštvo pripisuje Ircu sv. Malahiji (rođen je 1094, a umro 1148), po kojemu se i zove “Malahijino proročanstvo”. Malahija je bio nadbiskup Armagha i jedan je od najvećih reformatora Crkve u Irskoj, a oko njega su se ispreplele razne legende. Kaže se da je predvidio dan svoje smrti, ali i mnoge druge događaje. Spomendan toga svetoga biskupa slavi se 3. studenoga, a sigurno ne bi bio poznat u cijelom svijetu da se baš njemu ne pripisuju tobožnja proroštva o papama sve do kraja svijeta. Premda se o njemu u javnosti rado govori i špekulira – barem prigodom izbora novoga pape – malo je pouzdanih podataka na koje bismo se mogli osloniti kada je o njemu riječ. Ono što se spominje u njegovom životopisu istina je da je već u mladosti stekao dobru naobrazbu, da je potom postao redovnik i vrlo strogo živio, te je na kraju postao mudar biskup koji je bio vrlo odan Rimskoj Crkvi. I sam je pošao na put u Rim, što u njegovo doba nije nikako moglo biti jednostavno, te je na putu stao i u Clairvauxu. Tada je u tom poznatom i uglednom samostanu živio i djelovao jedan od najvećih ljudi tadašnje kršćanske Europe, sveti Bernard, koji ga je poštovao. Na drugome putovanju u Rim opet se zaustavio u Clairvauxu, gdje se razbolio, te su ga redovnici njegovali. No, on je predosjetio da bi mogao umrijeti: i umro je 2. studenoga 1148, a svetim je proglašen samo 42 godine nakon smrti. I tako su iznikla “Malahijina proroštva” koja su zapravo tobožnje istine, te nemaju veze s pravom istinom o papama i njihovim imenima. Kaže se da ih je sastavio zapravo Arnoldo Wion, benediktinac, zloupotrijebivši ime irskoga sveca. Možda mu se učinilo da će tako zvučati vjerodostojnije, no sam je sebe demantirao.
Možda je jedino vjerodostojno ili moguće tumačenje što pape nisu uzimali ime svetoga Petra, prvoga pape, da je riječ o znaku osobitoga poštovanja prema učeniku i apostolu kojega je sam Isus izabrao i kojemu je rekao: “Ti si Petar, Stijena i na toj ću stijeni sagraditi Crkvu svoju!“, a sveti je Petar postao prvi rimski biskup kojemu onda i svi rimski biskupi kroz dva tisućljeća iskazuju počast time što njegovo ime čuvaju kao jedinstveno i osobito, te ga ne biraju za sebe. U početku pape nisu birali ni imena apostola, ni evanđelista, a ni svetoga Josipa. A iz poštovanja prema svetome Petru, prvome papi, dva su se njegova kasnija nasljednika odlučila na promjenu svojih krsnih imena. Bili su to biskup Petar iz Pavije koji je uzeo ime Ivan XIV. (983—984), te biskup Petar iz Albana koji je uzeo ime Sergije IV. (1009—1012). Pape nisu ostavljali ni svoja imena ako su bili nazvani po nekom poganskom božanstvu kao što je to bio slučaj s Merkurom koji je uzeo ime Ivan II. (533—535), jer je bilo neprikladno pod tim imenom božanstva voditi kršćanski, katolički puk. Papa Ivan II. bio je prvi papa koji je promijenio svoje ime, a od pontifikata Sergija IV. od iznimke se prešlo na pravilo, pa tako svaki papa od tada bira i mijenja svoje ime.
Pape su u doba gregorijanske reforme u 11. stoljeću i svađe oko investitura vrlo rado uzimali imena svojih prethodnika iz ranoga doba Crkve, jer su smatrali da je tada u Crkvi sve još bilo dobro i izvorno. Tako su često birali ime Kalist, Inocent ili Honorije i neka druga. Dobro je znati i da je nekadašnji venecijanski patrijarh Albino Luciani, koji je kod svoga izbora 1978. uzeo ime Ivan Pavao, bio prvi papa koji je imao dva imena, a sastavio ga je od imena svojih prethodnika.
Zanimljiva je činjenica da je sadašnji papa Bergoglio prvi papa u povijesti koji nosi ime Franjo. Još se nikada tako nije zvao nijedan rimski prvosvećenik, a tim je činom prvi put nakon 1100. izabrano novo papinsko ime.
Izvor: Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije | prema članku iz Glasa Koncila
