Z O V A

112

Rasla jedna lipa zova
Iza naše stare kuće,
Ispod nje se mi igrali
Kad bi liti bilo vruće.

Cvitala je u proliće
I širila miris svoj je,
Dok u jesen crne bobe
Prosipala tu je svoje.

Hranile se ptice njima
Po cile te Božje dane,
Od nje nisu odlazile
Jer baš tu su našle hrane.

Nema više stare kuće
Dok je zova ostarila,
Grane su joj savijene
Na pola je ona suva.

Još su samo uspomene
Ispod naše stare zove,
Tu odmaram stare kosti
Gledajući ptice nove.

Iza naše nove kuće
Raste jedna nova zova,
Ispod nje se sad igraju
Dičija lica neka nova!

19.07.2017. Brat Bojan.

PODIJELI