Vjerujem u uskrsnuće!

167

Lk 24,1-12

 

 

 

 

Ne postoji veća svetkovina do Uskrsa. Ne postoji veća radost nego što je Isusovo uskrsnuće. U novom ognju vazma želimo otkriti goruću Božju ljubav. Vatra je simbol Duha Svetoga, čije je drugo ime Ljubav. Isključivo Njegovom snagom možemo susresti Uskrsloga. Iziđimo iz tame. Krenimo prema svjetlu. Uzmimo svoje živote u ruke i bez straha krenimo naprijed. To mogu samo hrabri ljudi, Gospodinovi junaci.
Evanđelje govori o hrabrim ženama. Nisu se bojale niti mraka, niti stražara. Krenule su pomazati balzamom Isusovo tijelo. I ovaj su put muškarci zatajili. Žene su drugačije, gledaju srcem. Zato ih muškarci ne shvaćaju. One vole svojega Učitelja. Muškarci su se uplašili, razbježali su se. Žene su divne. Međutim, brinu za mrtvo Isusovo tijelo. Hoće ga sačuvati da se ne raspadne. Bilo bi im najdraže da mogu Isusa oživiti. U svojim mislima i brigama one su toliko snažno kod mrtvoga da nisu u mogućnosti prepoznati znak života, odvaljeni kamen. Ovaj život i ovaj svijet još ih uvijek drže zarobljenima. Kad su vidjele prazan grob, više nisu znale što će. Ne mogu se snaći. U jednom trenutku su propali svi njihovi planovi. Mislim da bismo svi tako reagirali. Bili bismo potpuno zbunjeni. Zapamtimo ovo: „Tražimo živoga Isusa jer on živi! Aleluja!“
Kao što gledaš sunce svaki dan kada zalazi i izlazi, kao što legneš i ustaneš svakoga dana, tako je uskrsnuo Isus Krist. Kako i kada se to dogodilo, ne zna nitko osim Oca, Sina i Duha Svetoga. Potrebna je bila Isusova smrt i uskrsnuće kako bi On mogao potpuno ući u tvoj i moj život. Ukoliko usporedimo život s vlakom, u koji smo svi ukrcani, onda možemo reći da je Isus po svome uskrsnuću sjeo zajedno s nama u isti vlak. Ljudi se rađaju i umiru, ukrcavaju i izlaze iz vlaka. Sada je moguće da Isus bude prisutan u svakom ljudskom životu, u svakoj situaciji. Isus je prisutan među nama u sili Duha Svetoga. Mi ga ne vidimo, ali On nas gleda. Vidi nepravdu i tvoje suze. Zajedno s tobom prolazi kroz noćne more i strahove. On želi tvoju radost i sreću. Pripremio je za tebe novu dimenziju obitavanja. Tu nikad više nećeš osjetiti svoju nemoć i nećeš trebati stavljati maske na svoje lice. I ti ćeš uskrsnuti. Bit će sve novo, novi ti. Sve to je započelo tvojim začećem. Po krštenju si postao ljubljeni sin, voljeni učenik. Obučen si u novo ruho besmrtnosti. Bog Otac te je skupo platio. Žrtvovao je svojega Sina radi tebe. Ovo je čudesno! Bog je prisutan u mom i tvomu životu. Jesi li to isprobao, uvjerio se?
Za sada živimo nadu. Vjerujemo. Vlak vozi dalje, sve do vječnosti. Čini nam se da trpljenja nikada neće prestati. Kao da je muka naša jedina sestra. Međutim, bez križa nema uskrsnuća. U svjetlu Kristova uskrsnuća, put poniženja završava putem uzvišenja. I mi smo još uvijek poput žena zarobljeni u ovom svijetu, kao da više vjerujemo sebi nego Isusu. Često, zbog grijeha, nemamo povjerenja u Boga, koji ljubi. Bojimo se smrti, koju smatramo granicom naših mogućnosti. Navezani smo na naše živote: na cvijeće, svijeće, parfeme, kreme. Bojimo se za sutra i tako u krug. Gdje je tomu kraj?
Na Isusovom grobu nije nikla trava. Nije uspjela. Ovdje je Bog na djelu. On je iznad naših mogućnosti, uvijek ispred nas. Nisu žene oživjele Isusa, niti učenici. Ne oživljujemo mi Isusa, nego On oživljuje nas. To je Božje djelo. To je zahvat Duha Svetoga, koji je u suprotnosti s našim strahovima i sumnjama. U Vjerovanju javno priznajemo našu vjeru u uskrsnuće tijela. Vjera u uskrsnuće počiva na vjeri u Boga, koji je Gospodar života i smrti i koji zove da bude ono što nije. Bog je tvoj otac. Svaki dan imaš priliku obratiti se njemu riječima: „Abba, Tata!“

 

Pater Arek Krasicki

PODIJELI