Oko mene sve vrvi „.vjernicima“. U ovoj državi, rekao bi čovjek, sve vjernik na vjerniku.
Kad ga pitaš ide li na svetu misu, kaže da ne ide, što će on tamo, „popovi ionako samo o politici drve“. Ni ne zna da mi katolici nemamo „popove“, nego svećenike, velečasne, don-ove, fratre itd.
Kad ga pitaš laže li, odgovara da laže jer svi lažu, što je meni???
Kad ga pitaš moli li se na dnevnoj bazi, kaže da što će se molit` ako nije u kakvoj potrebi.
Kad ga pitaš što po čitav dan gleda na tom mobitelu, usta mu se rašire u cerek hijene i ponosno izjavi da ima zlatno članstvo na jednom od poznatijih porno sajtova.
Kad ga opomeneš da previše psuje, on te pogleda kao da si zaostala i sa snebivanjem ustvrdi da svi psuju.
Hellouuuu????
Mislim da smo malo „zabrijali“ o fleksibilnosti našeg Boga. Naš Bog jest Bog milosrđa. Ali isto tako naš Bog traži poslušnost.
Ako muslimanu njegov Bog odredi zakone – on ih se pridržava.
Židovi se također pridržavaju Zakona.
Kršćanin ima „fleksibilnog“ Boga kojeg prilagođava vlastitom komoditetu.
Ženimo se u crkvama tradicije radi. Svi to rade pa moramo i mi. „Kud svi Turci, tu i mali Mujo“ – reklo bi se. Vjenčanje nije Sakrament nego je narodni običaj. Supijani mladenci i totalno „razbijeni“ kumovi stoje poredani oko oltara nesvjesni i Sakramenta ženidbe i značenja Raspela na kojeg polažu ruke za sjedinjenje „dok nas smrt ne rastavi“. Nezainteresirani za blagoslov koji dolazi na njihovu buduću zajednicu. Važna je tradicija. Važno je da crkva smrdi po gemištu i da kum uspije zadržati sadržaj svog želuca makar do kraja obreda. Jer barjaktar nije pa povraća negdje u grmlju.
Djecu krstimo također zato što je to običaj. Ono, kad se dijete rodi red je dati mu ime, prezime i krstiti ga. Svi to rade. Ne znamo što znači taj čin, što predstavlja taj enormno velik Sakrament kojim potvrđujemo svoju pripadnost Kristu – u Krista se rađamo -, bitno je naručiti tortu na kojoj šlagom piše KRŠTENJE, slikati ju i staviti na fejs pa djetešce obući u bijelo jer je i to „običaj“, a ne znak čistoće, pa redati hranu pred sve te silne goste od kojih većina ni sama ne razumije ZAŠTO u crkvu nisu smjeli doći obnaženih ramena, otkrivenih koljena i provokativnih dress up-a.
Krizmane kumove biramo prema dubini novčanika. Ne po njihovoj vezanosti uz kršćansku nauku, vjeru i Crkvu. Kum nam mora biti „baja“ jer ako nije dobit ćemo neki mizeran poklon, a znamo da „smisao“ Sakramenta Potvrde NIJE u primanju Duha Svetoga kao iskaz milosrđa Božjeg nego je u primanju ajfona, laptopa, tableta i slično.
Nedavno me jedno dijete pitalo što ću joj kupiti za Krizmu? Svi će joj kupiti „bijesne“ stvari, a ja? Rekoh:
„Smisao Krizme je u Božjem darovanju Duha Svetoga, mila.“
Ne moram opisivati sažalan pogled koji mi je uputila, meni, kao nekoj zatucanoj seljančuri te njen prezriv smijeh koji je uslijedio potom.
Dakle, da rezimiramo, vjernika nas ima brat bratu, 84%. To sam već ponovila kroz tekstove nekoliko puta. Kad su oni mladići i djevojke hodali po kućama popisujući narod, nas se tolika brojka izjasnila kao KATOLIK.
Nažalost, nismo mi niti katolici niti kršćani, a ponajmanje smo vjernici.
Naš bog je NOVAC.
MOĆ.
PRESTIŽ.
EGO.
SEBELJUBLJE.
SEBIČNOST.
Duhovna dimenzija nam je nepoznanica. Ne zamaramo se njome jer nije opipljiva. Ne možemu je dotaknuti. Ne možemu je konkretizirati. Ne možemu je kupiti. Niti prodati. A srca, oni organi kojima možemo doživjeti duhovnu dimenziju, su nam zakopana pod gomilama ego-tripova. Koji normalan čovjek može tvrditi da je materijalna jedina dimenzija koja postoji?
Ok, ako dakle se divimo budistima i hinduistima i njihovim zeng-ovima koje postižu svojom vjerom, divimo se srčanosti radikalnih ekstremista koji radi vjere hrle u smrt, poštujemo oblačenje i dress-code iz vjerskih uvjerenja – svačije uvažavamo i poštujemo – a vlastito gazimo i pljujemo.
????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????
Ili smo glupi ili smo ludi.
Ne znam niti jednog Židova koji se deklarirao kao Židov, a da pljuje po svojoj vjeri.
Niti jednog muslimana koji će dozvoliti da netko pljuje po njegovoj vjeri, a kamoli da on sam to čini.
Niti jednog nema Jehovinog svjedoka koji bi gazio svoju vjeru.
Katolika?
Veliko mnošto katolika koje poznajem, onih koji su se DEKLARIRALI kao katolici, gaze po svojoj vjeri, psuju Boga, pljuju po svetinjama, žive apsolutno kontra zapovjedi i sve to rade vrlo čvrsto opravdavajući svoja djela.
„Svi to rade.“
Zašto ste se uopće deklarirali kao katolici?
Što niste agnostici?
Ateisti?
Ma bilo što samo da ne sramotite Krista i onu Crkvu koju je ustanovio da nama vjernicima bude lakše osjećati se kroz Sakramente i Zapovijedi Njegovima. Tolike Milosti dobivamo upravo kroz njih, kroz Sakrament Ispovjedi pogotovo, ne može te niti jedna kupka oprati bolje od tog Sakramenta…tolike Milosti kroz Riječ Božju koja je upućena direktno nama- „tko ima uši neka čuje“…toliki darovi su nam dani, što mislite, po zaslugama? Vid, sluh, njuh, zdravlje, ruke, noge – po zaslugama? Čijim majko mila zaslugama,pa bijedni smo da bjedniji ne možemo biti!
Po Ljubavi smo darovani, Ona nas je kupila, Ona otkupila.
Ako Je niste u stanju poštivati, otpadnite bijednici sami od Nje, a ne blatite je nazivajući sami sebe Njenima, a daleko ste od Nje i ustima i srcem. Ne sramotite Je. Jer Ljubav samo želi biti ljubljena.
Ne gažena.
Ne pljuvana.
Ne šibana.
Ne trnovom krunom krunjena.
Ona je već jednog Sina dala da to podnese.
Ne treba više.
A vi, „vjernici“, gazite i pljujte jedni drugima ego. Novac. Dostojanstvo. I kad ste već takve samodostatne „face“ zašto slijedite kao ovce te neke „narodne običaje“? Zašto face ne držite samo do onoga što vi mislite i u što vi vjerujete? Kanite se običaja i kanite se tradicija…imajte hrabrosti pa budite SVOJI…ŠTO JE VAS BRIGA ZA NAS „ZABLUDJELE GUSKE“ KOJE VODE „POPOVI“???
Ja se ne prtim u vaše stanove, aute, novčanike i titule. Ja ne diram vaše statuse i društvena preseravanja, da oprostite. Ja ne sudim vašoj izopačenosti. A svak` u svom srcu skriva i zlo i dobro.
Moju Ljubav ne dirajte.
