Pitanje:

Ne uslišava mi se molitva…kakva treba biti molitva da bi mi se uslišila?

Često možemo čuti da molitve nisu uslišene zbog nedostatka vjere. Može li se dogoditi da se ne usliši molitva čovjeka koji moli, a pun je Duha Svetoga i ima izraženi dar vjere?

Svjedok sam mnogih čudesnih ozdravljenja gdje su ljudi za koje se molilo ozdravili od najtežih bolesti poput leukemije, zloćudnog tumora na mozgu ili su se obratili i postali predani kršćani. Isus je živ i djeluje i danas onako kako je zapisano u Evanđelju i čuje naše molitve, dotiče rane i zacjeljuje ih, a dotiče i dubine ljudskih srdaca pa se događaju obraćenja. Hvala Ti Isuse!

 

Odgovor:

Poštovani!

Mislim da vrlo odgovorno i savjesno postupate kada molite a nakon molitve se ništa ne dešava tada se pitate što je tomu uzrok.

Što se pak molitve tiče, moramo definirati jednu važnu stvar. Problem ne rješava molitva, već Bog kome se molimo. Stoga kakva će biti forma molitve nije toliko presudno. U molitvi mi govorimo Bogu da smo zavisni od njega i da želimo da On intervenira. Bog s nama želi biti prijatelj, i njega oduševljavaju naše molitve gdje mi Bogu govorimo ono što nam naše srce govori. To je slično roditeljima kada se raduju što njihova djeca im iskazuju svoje potrebe i želje. Svakako oni se raduju i kada dijete govori napamet neke pjesmice, međutim ta pjesmica neće izreći njegovu osobnu želju. I Bog se raduje kada molimo Očenaš. To je uzor molitva našeg Gospodina Isusa Krista i pokazana je kao primjer kakva bi molitva u svojoj suštini trebala biti. Ipak kada Bogu želimo iznijeti svoje želje, strahove, čežnje i drugo, smatram da je tada jako dobro iznijeti mu to svojim riječima. Mi ne moramo imati strah da ćemo nešto pogrešno izgovoriti jer Bog i onako sluša naše srce. Stoga najsnažnija molitva koju molimo je molitva srca, koju Bog najbolje prepoznaje.

Je li svaka naša molitva bude uslišana. Poznavajući Boga koga opisuje Biblija zasigurno mogu reći da je. Međutim, molitva i ne mora biti uslišana onako kako mi to želimo. Ne moraju se uvijek dogoditi čuda ozdravljenja nakon molitve. Ne moraju nam se uvijek ispuniti sve naše želje ma koliko da mislimo da su nam one potrebne. Bog najbolje zna što nam je potrebno i On nam sukladno tome uslišava našu želju i potrebu izraženu u molitvi.

Kada govorimo o vjeri tada ju moramo malo preciznije definirati. Vjera nije vjerovanje da Bog može izliječiti, dati ono što molimo i sl. Vjera je povjerenje u Boga. Vjera je da vjerujete Bogu i tada kada nakon molitve nema izlječenja, da vjerujete Bogu i onda ako se stvari ne dešavaju na način kako bi vi željeli, da vjerujete Bogu i onda kada sve oko vas govori da je Bog od svega toga digao ruke.  Vjera je čvrsto povezivanje s Bogom i onda kada nešto ne razumijemo.

U Bibliji ima mnogo primjera vjere. Npr. u knjizi Danijelu opisuje se događaj kada se tri mladića nisu htjeli pokloniti kraljevom kipu. Bili su zbog toga bačeni u užarenu peć. Bog ih je sačuvao od te peći. Međutim Njihova izjava je vrlo značajna: Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao. Daniel 3,17.18.  Oni su vjerovali Bogu i bez obzira na okolnosti ostali su dosljedni.

Drugi jedan lijep primjer je pravedni Job. Dok je patio u teškim bolovima, on je izjavio: Pa da me i ubije, opet ću se uzdati u njega; samo ću mu dokazati putove svoje oči u oči. Job 13,15.

Sveti Pavao je definirao vjeru kao čvrsto povjerenje i tada je nabrojio neke primjere vjere. Abel je zbog svoje vjere u Boga morao mlad umrijeti, a Enoh je zbog te iste vjere uzet na nebo. Josip je zbog svoje vjere dobio egipatsko prijestolje, a Mojsije je zbog te iste vjere morao napustiti to prijestolje. Na kraju zaključuje: I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva. Hebrejima 11,38.40.

Svakako je važno moliti za ozdravljenja i potrebe, ali o tome što će se dogoditi prepustimo Bogu. Jednom u vječnosti ćemo zasigurno zahvaljivati Bogu za tu predivnu milost koju nam je ukazao, bez obzira što se nije dogodilo tako kao što smo željeli. Božja namjera je najbolja i On najbolje zna što je za nas dobro ma kako nam to s naše pozicije izgledalo apsurdno.
Neka Vas dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

PODIJELI