Iv 9,1-41
Ivanovo nas evanđelje prenosi u prve kršćanske zajednice. To je mlada Crkva. To su ljudi koji su povjerovali da je Isus Krist – Mesija. Oni se klanjaju Ocu u duhu i istini (Iv 4). Hrane se kruhom života. To su Isusove riječi i njegovo tijelo. Većina su obraćenici sa židovske religije. Četvrto evanđelje otkriva nam atmosferu onih dana. Bilo je jako napeto. Židovska sinagoga je odbacila mlade kršćanske zajednice doslovce. Oni koji su povjerovali u Isusa Krista bili su za židovsku zajednicu izopačeni, fizički pretučeni i izbačeni iz sinagoge. To me iznova podsjeća i na naše dane. Imam dojam kao da su se urotile sve sile zla protiv Isusa Krista i njegovih učenika. Mnogi kršćani još uvijek polažu svoje živote za Isusa i evanđelje, zato jer su povjerovali da je Isus Sin Božji i samo u Njemu imaju spasenje, odnosno pristup očevom zagrljaju u vječnosti.
Dok čitamo evanđeosko izviješće o ozdravljenju jednog mladog slijepca, vidim moje studente, koji tragaju za istinom i svjetlom. Nakon krizme i pubertetskih perturbacija njihova se vjera kristalizira. Upoznaju živoga Isusa Krista. Možda su poneki od njih bili slijepi zbog grijeha, ali sada vide novim pogledom. Svjedoče. Njihovo svjedočanstvo i za mene je pravi izazov. Međutim, često govore o sukobima i ismijavanju od strane svojih prijatelja ili vršnjaka i to samo zato jer žele ići za Isusom čista srca. Oni se bore sa strahom i trepetom za svoj vječni život i za živote drugih. Svijet im se čudi jer oni svaki dan idu na sv. misu, primaju Kristovo tijelo. Često im i njihovi roditelji govore da su postali fanatici. Isto se dogodilo i ozdravljenom mladiću. Njegovi su se roditelji zbog straha od židova njega jednostavno odrekli: „Punoljetan je njega pitajte!“ Svijet nudi grijeh i tamu. Isus nudi svjetlo i slobodu jer je on Svijetlo svijeta. Izbor je uvijek prepušten čovjeku!
Isus nas poučava da je od fizičke sljepoće gora sljepoća grijeha. Sljepoća mladića nije bila zbog njegovih grijeha niti zbog grijeha roditelja. Jednostavno, njegova je bolest „…zato da se na njemu očituju djela Božja.“ Međutim na drugom mjestu (Iv 5, 14) Isus ukazuje na grijeh kao razlog bolesti. Mi znamo da postoji istočni grijeh koji baštini svaki čovjek, ali razlikujemo osobnu krivnju i sveopći ljudski teret što ga skidamo po krštenju. U divnom susretu Isusa s nepoznatim mladićem kulminira Božje čovjekoljublje. Isus pokazuje da je Bog pohodio svoj narod. Učitelj iz Nazareta poduzima terapiju. Dodirom ruke, pljuvačkom (koja u ono vrijeme bila sredstvo za dezinfekciju) i prašinom načini kal, namaže slijepcu oči i šalje ga na ribnjak Siloe da se opere. Vraća se gledajući. Dogodilo se čudo Božje ljubavi. Smijemo i mi Isusa prepoznati kao Dobrog pastira, koji pase svoje stado i neće dopustiti da ijedna od ovaca izgubi svoj život (Ps 23). Zato je Isus došao na zemlju da se otkriju Božja djela. On je „svijetlo svijeta“ i „djeluje dok je dan“.
Farizeji su ostali u tami. Oni su zapravo slijepci. Zatvaraju svoje srce pred istinom i ne vjeruju u pohod Božji i u to da je dobro jače od zla. Svi koji odbijaju poslanje Isusa Krista žive u tami grijeha i smrti. Oni se sami osuđuju i izručuju u ruke zla. Često smo i mi pesimistični. O našim problemima rekli bismo svima samo ne Isusu. Uništavaju nas naši isprazni razgovori. Tako rijetko razgovaramo o Isusu svjedočeći Božju prisutnost. Nije dakle, čudo da odlazimo od svjetla i istine, misleći da je u tami lakše. Međutim, tama ubija, stvara sljepoću. Voda krštenja nas je oprala poput Isusove pljuvačke. Od tog trenutka smo postali svjetlost u Gospodinu. Mi smo djeca svjetlosti, hodamo u Gospodinu. Odlučimo se za ono što je milo Ocu, odreknimo se tame i grijeha. Ne tražimo krivce izvan sebe nego u sebi. Plod svjetlosti je svaka dobrota, pravednost i istina. Odbacimo svaki jalov govor. Izložimo svoju dušu i tijelo zrakama Božje milosti. Hrabra smo djeca svjetlosti.
pater Arek Krasicki, CSSp, OSijek Hr
