ČUDNOVATA BEZBRIŽNOST
– Dođite za mnom – rekao je Isus svojim učenicima i oni su bez razmišljanja ostavljali mreže, svoje čamce, svoje domove i obitelji i išli za njim. – Nitko tko spusti ruku na plug i okreće se natrag, nije dostojan kraljevstva Božjeg. – Ako želimo poslušati Kristov poziv, moramo ga pratiti ne postavljajući nikakve uvjete. To je dobro poznato iz evanđelja, ali u ovo moderno doba sve zvuči kao bajka. Kakav poziv, kakvo praćenje u ovom našem prozaičkom životu? Kamo i za kim bi trebalo da pođemo ostavivši svoje mreže?
A ipak poziv nam stiže i u ovom našem svijetu, ako imamo izoštren sluh. On nam, doduše, ne dolazi poštom kao preporučeno pismo, već posredno, maskiran. I to malokad u ružičast i zavodljiv kostim. Ne za ciljem koji sam biraš, već za onim što će ti se dogoditi protiv tvoje volje, tvoga mišljenja i tvojih želja, tim putem kreni, tamo te pozivam, ti budi učenik, to je tvoj čas, tuda je išao tvoj Učitelj…
Imao sam mnogo razloga da čuvam svoje asistentsko mjesto. Bilo je relativno udobno, pružalo mi je dovoljno slobodnog vremena za daljnje studiranje i obećavalo životni put sveučilišnog nastavnika. A ipak sam se uplašio upravo toga što mi je bilo stalo do mog mjesta. Uplašio sam se toga što težim da zadržim svoje udobno mjestance koje me miromi sigurnošću udaljuje od nemirnih sudbina mojih bližnjih. Shvatio sam da prijedlozi da napustim školu predstavljaju poziv. Čuo sam kako me netko doziva. Kako me netko upozorava da se klonim udobne karijere koja će mi sputati misao, vjeru i savjest…
Moja supruga, s kojom sam imao dijete – bilo mu je tada pet godina – vršila je, naravno, na sve moguće načine pritisak da se branim i učinim sve da ostanem u školi. Mislila je na sina, na budućnost obitelji. Ništa drugo nije za nju postojalo. Kad sam se zagledao u njeno lice, koje je već počinjalo da vene, uplašio sam se te beskrajne brige, brige za sutrašnji dan i slijedeću godinu, teške brige za sve buduće dane i godine do beskonačnosti. Uplašio sam se tog tereta i čuo u duši Isusove riječi: Ne brinite se za sutrašnji dan jer će se sutrašnji dan brinuti za svoje stvari. Svaki dan donosi dosta vlastite muke.
Moji su neprijatelji očekivali da ću se mučiti brigama, ali ja sam, naprotiv, osjećao neku čudnovatu bezbrižnost. Mislili su da ću se osjećati ogorčen u svojoj slobodi, a ja sam upravo tada otkrio pravu slobodu. Shvatio sam da čovjek nema što da izgubi, da je svuda njegovo mjesto, svuda kuda je hodio Isus, što znači: svuda među ljudima…
Milan Kundera, Šala
IZ BIOGRAFIJE:
KUNDERA MILAN (rođen 1929.), suvremeni češki pisac. U svom romanu Šala, koji je brzo preveden na mnoge europske jezike, opisuje događaje i atmosferu koja je vladala u Čehoslovačkoj za vrijeme staljinističke vladavine i montiranih političkih procesa. Roman, premda obiluje erotskim naturalističkim scenama, donosi izvanredne stranice kršćanske blagovijesti koja je kadra oblikovati novog čovjeka u tom svijetu materijalističkog i hedonističkog naziranja. Svoj pogovor romanu Šala francuski publicist Louis Aragon završava riječima: Zahvaljujem ponovno Milanu Kunderi što vjeruje u čovjeka, u svijet koji sam tražio i želio svom svojom dušom. Njegova mi djela daju na znanje, više nego ikada, pa čak i u ovoj današnjoj tragediji, da ni smrt ne znači ništa prema onom što je prolazno.
IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.
urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević
