SVIJEĆA ZA VJEČITU MOĆ
Smrt je takav ponor da, iako znamo da moramo umrijeti i u nj sići, ipak kad god siđe tko od naših bližnjih i ljubljenih, nama se, koji ostajemo na obali, duša razdire od strave, žalosti i očaja. Sve se umovanje svršava na tom uglu i samo bi da vičeš za spasenjem koje ti ni otkuda ne može doći. Jedinim bi spasenjem, jedinom utjehom mogla biti vjera, ali tko nema te svijeće, taj može upravo pomahnitati kad misli na takvu vječitu noć.
Otac se rastajao sa životom u dubokoj vjeri i u skrušenosti istinita kršćanina. Kad je primio sveto Otajstvo, bio je tako častan i tako upravo svet da će mi njegovo lice dovijeka ostati u uspomeni. Kako im se pustim, kako jadnim čini moj skepticizam kad ga usporedim s tom snagom vjere što još silnije nego ljubav umije trijumfirati nad smrću, i to baš u času kad smrt gasi život.
Sienkiewicz, Bez dogme
IZ BIOGRAFIJE:
SIENKIEWICZ HENRYK (1846-1916), poljski književnik i dobitnik Nobelove nagrade. Poznati su mu romani: Quo vadis, Križari, Ognjem i mačem, Potop, Bez dogme. Smatra se za jednog od najvećih poljskih pisaca u drugoj polovini XIX. stoljeća.
IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.
urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević
