URON U SVETO NEBO – svjedočanstvo vjere – ANA EMANUELA

98

Hodam ranjena zemaljskim cestama, čuje se krik na mene, optužena sam za bolest, za veliku ljubav, za snažnu vjeru, za nesavršenstvo tijela. Kažu ne izmišljaj, u što to vjeruješ… ne voli toliko vjerno, zemlja takva nije. I sve bi se činilo bezizlazno, da ja nemam Boga i vrijednost svetih kontakata u sred srca svoga i da nemam u pomoći krila Duha Svetoga, molitve i utjehe Gospine, oslonac u svim svetima, posebno svetoj Riti, svetom Anti, svetom Franji Asiškom, svetoj Faustini i svetoj Filomeni… U kojima sam primjer duhovnog življenja za Krista još više spoznala. Gledam kako mi se sretni, umišljeni izruguju mojoj vanjštini, a Isus mi kaže Ana ne brini, ti imaš zaštitu iz Raja ti imaš dugu u srcu koja te sa mojim Presvetim otkucajima spaja, ja te razumijem. Suze mi šalje, da tugu iz vjernog srca isperem, da ohrabri se moje biće, jer Nebo je najbitnije. I prijateljskim srdašcima molitvenim ja sam nagrađena, značim jako onima vjernim Kristovom Evanđelju, zvijezde vodilje u srcu nam se rađaju, blagoslivljaju okove! Sve ja mogu izgubiti, sa okovima se zemaljskim smijati koda mi ništa nije. Mogu jer me ne ostavlja vjernost Gospodu, jer me iz sjenke svoje obasjava milošću, da ja neutješena od zemlje, mogu utješiti nadom rajskom potrebite. Moje biće uronilo je u osluškivanje Božje volje, znam da moram nositi okove, znam da me neće grliti sreća, jer nebeskim bićima ovdje je suđeno trpljenje, jer je to trpljenje kruna nebeska, aureola zaštitnička. Žrtva tijela moga za mnoge je ljude bolesne, darujem je svetima, da isprose svojom svetošću čudesa Božjeg Presvetoga srca, darujem im rado zazive Duhu Svetome i neka je meni ovako osuđen život na muke drhtave, vrijeme bola ističe, a ljubav svakom molitvom u meni raste, širim krila nebesima, Isus će me ostaviti u čudesima, kada se vrata nebeska otvore. Zaboraviti ću sve patnje, sve nepravde, jer će mi olakšanje darovati Otac, Sin i Duh Sveti. Nebesko sam ja biće, kome u Raju sviće, vječnom se miru sve moje nada i vjernost u svjedočanstvu polažem pred ljudima, da bi im bila svijećica utjehe, neka vas grije plamtaj moje vjernosti, ako nema tko da vas zagrli ma ja ću to molitvom, i sveti anđeli čuvari i dobri Bog. Učite malenu dječicu o vjeri, čitajte im katekizam, uputite u Bibliju, neka im radost bude ići u Crkvu, jer u njoj nam se Isus izravno iz Raja daruje, obasjava duše svojim Presvetim otkucajima spasenja. Ne dajte da vam išta zemaljsko ukrade Raj, vrijeme prolazi, sipi kao brašno kroz sito…jednom se neće kruh moći praviti, hrana će nam samo Kristovo tijelo i Riječ biti. Ostati će sud, otvaranje nebesa i polaganje djela pred Božje prijestolje. Nikada nije kasno izljubiti Isusove presvete rane, doživjeti predano obraćenje. Na žalost tek kad ljudi osjete smrtni plamen shvate da je pakao stvarno i čistilište, strah ih prekrije i tada se Isusa snažno zažele. Molimo Oče naš i Zdravo Marijo za duše prognane, mač zlu je svaki naš vapaj, i tako zlo nestaje poput magle kada ju obasja sunce! Ispari djelovanje palih anđela, jer ništa ne mogu slugama Božjim. Shvatimo svi da smo na svijetu da bi zaslužili Nebo, kroz uzak trnoviti put, iskrenim je katolicima poći, kršćanska duša umi trpiti zbog zahvalnosti i ljubavi muki Isusovoj. Blagoslivljajmo presvete rane Isusove, da bi naše zacijelile i da bi živjeli sveti život. Bez Boga smo izgubljeni Raj, a sa njim smo rajske sluge, sa kojima On postupa kao prema prinčevima i princezama Jeruzalemskim. Sva ljubav za Boga upisuje se u njegovo Presveto srce, a nagrade su neviđene oku ljudskome, od samog su sjaja blagoslovljenih ruku Tvorca. Obasjani su mirom oni koji Nebesko kraljevstvo ljube, nagrađeni su na zemlji trnjem spasenja, jer raskoš, bogatstvo i sva zadovoljština svijeta nisu utjeha, samo su obmana da skrenu sa pravoga puta, da duša u provaliju zaluta nesvijesno. Ako su ljudi imućni, nebi trebali zaboraviti na sirote, ne bi trebali zaboraviti na svete sakramente, na hodočašća duhovna i hod u Crkve. Kada imamo darivajmo, pohlepa ubija dušu. Molite da bi spoznali istinu, molite da bi saznali ono što milost Božja priređuje vjernima. Bog se u vjeri razotkriva nebeskim šapatima… svaki će trn postati ruža mirisna, svaka suza bisernica! Olakšao vam milosrdni Isus križni put, tako da više mislite na njegove muke nego na svoje, jer neizustiva je bol koju je Isus za nas podnio. Naš je križ travčica, na prema stablu, Isusovom križu koji je krvario nedužnim mukotrpnim uzdasima zbog naših grijeha koji su ga razapeli, povjerenje mu je bilo u zazivima Oca, neka i nama tako bude. Jesmo li spremni za Krista trpiti sud i nepravde, jesmo li spremni darovati se njemu? Nadam se da jesmo ili ćemo tu milost dobiti kroz molitvu i kroz ljubav veliku koja je ostala u našim srcima kao uspomena na Isusovo spasenje nas grešnika. Ljubav samo ljubav sveta spašava, obasjaj nas dobri Bože blagoslovom iz Raja, amen!
Od  braći i sestrama u Kristu,
Ana Emanuela,
Bilaj 4.09.2017.

PODIJELI