Dugo, dugo vremena sam se mučio i nervirao s pitanjem: „Što se to događa među Hrvatima?“ U tim razmišljanjima ponekad sam dolazio u iskušenje da totalno prekinem sa svim Hrvatima, da promijenim ime i prezime i nacionalnost i da ponovno iselim u neku zapadno – europsku zemlju – zauvijek. Kada sam počeo trezvenije razmišljati sa vjersko – kršćanskog, povijesnog, sociološkog, psihičkog, moralno – etičkog, nacionalnog, pravnog, društveno odgovornog i humanističkog aspekta zaključio sam da bi moji neprijatelji upravo to željeli i da im je to cilj. Zaključio sam da je 60% Hrvata i Hrvatica dobro i pozitivno, a 40% da su zli i opterećeni mnogim grijesima. Od toga 10% su iznimno zli i opaki. Tih 60% su u biti čiste duše koje mnogo trpe svakojake nepravde, na njima opstaje narod i država. Ovi drugi su prljavci svake fele. Oni su protiv Boga i čovjeka, protiv naroda i države i u konačnici protiv sebe samih. Gnušam se njihovih djela ali o njima, u ime istine želim pisati. Neću im se osvećivati, moja osveta neka bude njihovo raskrinkavanje. Otprilike isti odnos vlada među drugim narodima cijeloga svijeta.
Ti prljavci su malobrojni ali su vrlo, vrlo, jaki, raspoređeni su i povezani u svim društvenim strukturama; politici, vjerskim zajednicama, različitim lobijima, radnim organizacijama, strukturama moći, ideologijama, i na nižim razinama u svim gradovima, selima, stambenim objektima (naši susjedi), radne kolege i kolegice, šefovi i poslodavci itd.. Iza njihovih djela stoji osobno sotona – kralj ovog svijeta.
Čiste duše su prožete samim Bogom koji je samo milosrđe i dobrota, izbjegavaju grijeh i zlo i žele biti solidarni s ljudima, vjeruju u vječni život i spasenje i puno trpe zlo i nepravdu od prljavaca. Oni su Kraljevstvo Božje na zemlji.
Kada sam definirao gornje procente bio sam neizmjerno sretan i ushićen. U mojoj nutrini trijumfirao je usklik: „Moj narod ima budućnost! Dobro će sigurno pobijediti! Mi ćemo pobijediti!“
- „STOTINU“ GRIJEHA PRLJAVACA – OSOBNIH I DRUŠTVENIH
To su otprilike sljedeći grijesi: maloumnost, egoizam, primitivizam, fanatizam, mržnja, jal, ljubomora, osveta, provokacija, poniženje i prijezir, kontinuirani mobbing na radnom mjestu, ucjena, zakidanje ili neisplata plaće, prijetnje, ogovaranja, željenje zla bližnjima, cinkanje i kontroliranje kretanja (UDBA), namjerno ometanje susjeda, otimanje, bludnost, silovanje, zavođenje djece i maloljetnika, seksualna nasilja, svakojake seksualne perverzije, ateizam, nijekanje Božje opstojnosti, psovke, prijezir vjernika, nepoštivanje roditelja, nasilja u obiteljima, hotimična ubojstva, mučenja, sadizam, urbani i ruralni rasizam, sve vrste rasizma, sljedba ideologija fašizma, nacizma i komunizma, krađa od osoba ili društvena (državna), mito i korupcija, pripadanje zločinačkim udruženjima ili mafiji, pretvorba u Hrvatskoj, financijsko nasilje, liberalne ideologije protivne Bogu i čovjeku (općem dobru), laganje, perfidne političke igre, manipulacija ljudima svih vrsta, krivo i selektivno suđenje, namjerno površno liječenje, uskrata ljudskih i socijalnih prava, nasilja nad djecom od strane odgajatelja i profesora, namjerno obaranje učenika na popravni ili na godinu, tajni dogovor institucija da na svim nivoima uskraćuju usluge i prava stanovništva radi tobožnje štednje, terorizam svake vrste, vjerska i ideološka isključivost, izazivanje ratova i ubijanje i progon ljudi, mučenje životinja i zagađivanje okoliša itd.
Sav ovaj koloplet zla je prisutan također među Hrvatima u većoj ili manjoj mjeri. Odnosi se također i na ostalo stanovništvo – manjine kojih u Hrvatskoj ima 28. Zlo ne bira!
- URBANI I RURALNI RASIZAM
To je kada jedan dio stanovnika gradova i sela preziru došljake do te mjere da osporavaju sve što oni jesu; njihovo narječje, kulturu, običaje, ne priznaju njihovu struku, naobrazbu, pozitivne vrline, njihovu dobronamjernost, spremnost na suradnju. Sve to preziru i mrze. Ne mogu ih vidjeti kao susjede, provociraju ih, ružno im govore, napadaju ih, ljubomorni su na njihove uspjehe, ne pozdravljaju ih, prave se da su iznad njih, da su vredniji i bolji i kulturniji. Samo zato što su rođeni u tom mjestu misle da su riješili sve probleme i da imaju pravo tako se ponašati. Živim u Zagrebu 48 godina s tim da sam 14 godina živio u 4 zemlje Zap. Europe, ali sam kroz to vrijeme bio tu prijavljen. Poznam takozvane „Purgere“ i imam među njima puno prijatelja. ali jedan znatan dio su urbani rasisti i u susjedstvu sam imao puno problema s njima. U tim radnjama sudjelovalo je oko 10 osoba. Nisu nas podnosili, jer nismo bili rođeni u Zagrebu. Puno puta je bila policija, imao je posla i prekršajni sud. Napadali su mene i moju obitelj. I neki to još uvijek čine.
U Hrvatskoj i šire među Hrvatima nema mjesta, sela i grada, ulice i zgrade, susjedstva općenito da jedan dio ne maltretira druge. Podijeljeni smo različitim kriterijima i različiti su uzroci. Na taj rasizam u dobroj mjeri utječu tih „stotinu“ nabrojenih grijeha ali ima i drugih korijena i uzroka. Hrvatski korpus je stoljećima bio okupiran i podijeljen. Sjeverni dio pod Austrijom i Mađarima, južni dio pod Venecijom i Italijom, a središnji dio (BiH, Sandžaki) pod Turskom. Nismo imali svoju državu i ti dijelovi stoljećima nisu međusobno imali vezu; nacionalno, kulturološki, jezično. Nisu mogli ostvariti upoznavanje i jedinstvo. Jedino je na tom planu djelovala katolička crkva, koliko je mogla. Uspostavom Hrvatske države bjesnio je rat, a poslije rata protivnici Hrvatske države – mahom komunistički indoktrinirani ljevičari nisu dozvolili i još uvijek ne dozvoljavaju nacionalnu edukaciju sa ciljem ujedinjenja Hrvatskog korpusa na ovim prostorima i u iseljeništvu. Ta edukacija bi uključivala i prilagodbu Europskim i svjetskim trendovima u ekonomiji, pravosuđu, školstvu, politici sa ciljem da ljudi budu slobodna i kreativna bića. U priječenju te edukacije sudjeluju i dijelovi nekih manjina, osobito srpske manjine (ispričavam se ako nekog ne navedem). Imamo Baranjce, Slavonce, Sremce, Posavce, Moslavce, Bilogorce, Podravce, Međimurce, Zagorce, Prigorce, Turopljce, Zagrepčane, Banijce, Pokupce, Kordunaše, Ličane, Gorane, Istrane, Riječane, Primorce, otočane – bodule, dalmatince – Zadrane, Splićane, Dubrovčane, Bosance, Hercegovce, Sandžaklije, Bokelje, Bunjevce, Janjevce, Gradišćanske Hrvate i sve ostale Hrvate iseljeništva. To je bogatstvo različitosti i svaka pokrajina je po sebi dobra i normalna. Ali u smislu nacionalnog jedinstva moramo misliti i djelovati da smo najprije Hrvati, a regije su na drugom mjestu. Tako bi se ostvarilo nacionalno jedinstvo i bilo bi manje urbanog i ruralnog rasizma. Urbani rasisti kod purgera misle da je najvažnije da su rođeni u Zagrebu, a i takozvani dotepenci (dio njih) su ruralni rasisti i misle da su sve riješili tim što su došli u Zagreb. Oni koji dolaze moraju bar 50% prihvatiti dotičnu kulturu, jezik, običaje, stil ponašanja itd. Kad bi ušli u dublju analizu tih ljudi došli bi do novih spoznaja. Znatan dio urbanih rasista Zagreba nemaju Hrvatsko nacionalno podrijetlo, nego strano; austrijsko, njemačko, poljsko, mađarsko, češko, slovačko, srpsko, bugarsko, ukrajinsko, rusko, slovensko, talijansko itd. Pitanje je koliko su hrvatski nacionalno osviješteni pa su isključivo orijentirani na Zagrebački milje. Rasisti i jedni i drugi su bezobzirni, skloni za brzo bogaćenje. Dakle tu je kriminal, nekultura i mnoga zla. Svi skupa bi trebali znati da je u zadnjih 50 godina u svijetu fenomen metropola. Selidba ruralnog stanovništva u gradove. Izgled klasičnog grada i sela se promijenio. Grad Meksiko navodno ima 22 milijuna stanovnika, a donedavno je imao 3 milijuna. Stjecajem okolnosti Zagreb je metropola Hrvata, glavni grad. Svojatati ga, što čine urbani rasisti, je naivno i bezuspješno, to isto važi za Osijek, Rijeku, Split, Zadar, Dubrovnik, Varaždin, Mostar, Sarajevo, Banjaluku i šire.
Vid podjele u Hrvata je i jezični antagonizam. Kajkavci i čakavci čine jednu petinu hrvatskog korpusa, a štokavci četiri petine. Postoji netrpeljivost prema štokavcima i obrnuto. Radi tog antagonizma i komunističko – jugoslavenskog nasljeđa kajkavci i čakavci su većinom lijevo orijentirani i tako glasuju. Osim toga ta područja nisu bila izravno napadnuta u srpskoj agresiji tijekom domovinskog rata.
- HERCEGOVCI
Nijedan dio hrvatskog korpusa nije toliko napadan, vrijeđan, rasistički tretiran i diskriminiran kao Hercegovci. U vrijeme Jugoslavije UDBA je imala poseban zadatak diskreditirati i omalovažiti taj živalj, jer su u njima vidjeli glavnu prijetnju za opstanak Jugoslavije. Zatvarali su ih, progonili i mučili na sve načine ubijali su ih i u Jugoslaviji i u iseljeništvu.
Uspostavom Hrvatske države neprijatelji Hrvatske i Hrvata opet su se okomili na Hercegovce. Mediji i promidžba su brujali protiv njih. Stereotipe i predrasude su pretvorili u sinonim za lopove, bahatost, neobazrivost, pohlepa, kriminal, ekstremni nacionalizam, fašizam, primitivizam, egoizam itd.
Međutim to nije točno. U Remetincu ima najmanje Hercegovaca. U šali kažu da je tamo jedini Hercegovac šef zatvora. Mnogi u Zagrebu su me pitali o Hercegovcima, kako to da su redovito uspješni u životu? Tko me je imao strpljenja slušati objašnjavao sam im sa povijesnog, sociološkog, psihološkog, vjerskog, ideološkog, medicinskog i drugih aspekata. Hercegovački narod je genetski inteligentan, ponosan, pošten, prožet vjerom u Isusa Krista. Nisam nikada sreo Hercegovca da je napadao druge, vrijeđao i ponižavao.
Uvijek je spreman pomoći pogotovu ugrožene. I najobičniji seljak ili seljanka ima dostojanstveno ponašanje, marljivi su i štedljivi, tolerantni i vjerni. Drže do obitelji i skoro nema rastava braka. Sa tog područja osoba sa završenom srednjom školom može uspješno voditi firmu, imati biznis. To je zato što refleksivno gdje jesu imaju pregled situacije. To je uvjetovano surovošću života na kamenjaru i činjenicom da nemaju što izgubiti u materijalnom smislu. Stoljećima su ih odgajali franjevci i časne sestre. Usadili su im vjerske, etičke i moralne vrijednosti, također nacionalne – Hrvatske. Zbog toga su progonjeni i mučeni, ali Bog im uvijek pomogne jer se u Njega uzdaju. Zbog svega toga u ponašanju su aristokrati i pozitivni lideri. Jasno da ima jedan dio izroda koji odstupaju od tih vrijednosti. Dalje su me pitali kako to da imaju privatne biznise? Radi siromaštva i progona morali su ići u inozemstvo; Njemačka, Austrija, Amerika, Kanada, Australija itd.
Npr. školovao je sina koji završava fakultet i daje mu 100.000 dm za biznis, kupuje mu stan i šalje ga u život. U Hrvatskoj živi milijun i šesto tisuća žitelja porijeklom iz Bosne i Hercegovine. U dlaku su isti muslimani i pravoslavni sa ovog područja. Kad su Hrvati došli dobili su područje od rijeke Mirne u Istri do Bojane u Albaniji. Bila je to Crvena Hrvatska – Zahumlje i Duklja (Crna gora). Prema tome Hercegovina, Crna gora i Sandžak su kulturološki i krvno isti – Hrvatski narod. Povijesnim okolnostima Crna gora je pravoslavna, Sandžak muslimanski, a Hercegovina pretežno katolička. Danas su Crnogorci zaseban narod, Sandžaklije su Bošnjaci i to poštujemo. I gle čuda! Hercegovci igraju ulogu u Zagrebu, Crnogorci u Beogradu, a Sandžaklije u Sarajevu. Zbog svega toga izloženi su svi urbanom rasizmu u svojim sredinama. I na kraju Majka Božja, djevica Marija – Gospa je izabrala Crvenu hrvatsku da cijelom svijetu prenese Božju poruku obraćenja i mira. Njen dolazak je poseban, znakovit i sveobuhvatan. Ona ne bi došla da nije znala da će biti prihvaćena zajedno sa porukama. To je kruna naših stradanja kroz povijest kako Hercegovaca tako i cijelog hrvatskog naroda.
P.S. huligani navijačkih skupina bed blu bojsa, torcide i ostalih su u biti urbani rasisti. To su zavedeni i opasni pojedinci i mora ih se sankcionirati!
lipanj, 2017. god.
(Krešo Čepo, Tihaljina, Hercegovina)
