Znaju moje suze,

da nije istina
da te nema za mene, anđele.
Svaka je molitva Bogu
da te čuva
za moje utjehe,
potrebe,
nježnosti,
brižnosti,
radosti.
Odsutna sam
da bi u u tvojoj prisutnosti
boravište stvorila.
Od ljubavi
te vlastitih krvnih zrnaca srca
činim i od ovih zvijezda
koje blistaju
kao pogledi tvoji slađani.
Želim se bliskosti duše moje
sa tobom radovati,
što bi sad što mi tijelo nije usklađeno
sa željom savršenstva zemaljskog.
Možda me ono skriva,
skriva ovo blago duše
samo za tebe koji razumiš
i kada ja samu sebe ne razumijem.
Jesam li ti daleka,
sva ovako bolna…
ili sam ti bliska otkucajima vjernog srca?
Izgledam li kao da sam usnula u san
i ne znam da se probudim bez tebe,
kad bi bar znala,
voljena moja tajnosti,
kako ti to ja izgledam
kada me ima,
a nema me.
Kad nam je isto.
Osjećaš li da postojim
u tvom osmjehu,
u tvojim kretnjama,
molitvama,
suzama.
O anđele,
je li tvoje srce samo tvoje
ili je moje.
Jer u mome stanuje sve za tebe.

©Ana Emanuela Šimunić, 11.12.2016.