U liku ponizne žene, vidjet će se sve izgubljeno…

Zamisliti ću Gospodine da mi nije ništa… da ja boli i mana nemam. Zamisliti ću da sam kreposna, princezica tvoja koju si probudio iz noćnih mora. Zamisliti ću noćas samu vjeru u osjećaj duše gledajući iz svoje ljuljačke utjehe zvijezdice koje si prostrio nebeskim svodom da ukrase noć. Povjerovat ću u sve ono što mi sad u srce dođe… jer si ti moj Nadahnitelj. Jer ti Kriste iz mog srca sa mnom gledaš i ljuljuškaš se promatrajući ono što je davno Otac nebeski stvorio. Ti si se za mene žrtvovao, zato ću i ja još jedno vrijeme biti u okovima, jer svaka patnja moja blagoslov tvome Presvetom srcu poklanja i zlatnu krunicu uzdanja. Ti ćeš milosti rajska učiniti da moje tijelo bude novo, obnovljeno krilima Duha Svetoga, ti ćeš ljubavi sveta učiniti da ja u patnji doživim radost i da vratim u jednom trenutku svo izgubljeno djetinstvo i djevojačku mladost. U liku ponizne žene, vidjet će se sve izgubljeno, jer ćeš mi vratiti sve što mi je Zli ukrao. Milosna krvi spasonosna obnovi sve moje stanice, uspravi moje korake, da sve ono što činim činim iz ljubavi prema tvojim predragocijenim ranama koje me iscijeliše. Oslobodi me svega onoga što nije od tebe, amen.