Prema Matejevu evanđelju Isus počinje svoj Govor na gori nizom blaženstava. Prvo blaženstvo, koje predstavlja neposredni početak toga čuvenog Isusovog proglasa, a glasi: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (5,3), prema Lukinu evanđelju, u govoru Isus kaže izravno: „Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje“! (6,20). Možemo se zapitati što to u Bibliji znači kad je netko blažen, da mu je blago? – dakle blažen je cijeli narod koji je Bog odabrao „sebi za baštinu“ ili osoba koja „razmišlja o mudrosti i umuje razborito“. Za Elizabetu blažena je Marija jer je povjerovala, Ona je blažena. Marija je žena iz naroda, koja  je blažena, Majka Našega Spasitelja Isusa Krista. Reći nekomu kako mu je blago ili da je blažen, izvire iz stava koji s vedrinom zamjećuje nečije izuzetno sretno stanje. Milijuni suvremenih siromaha, kao i brojni siromasi iz Isusova vremena, nipošto ne spadaju u one koje bi se moglo označiti blaženima. Isus, Emanuel, Bog koji je s nama, nije ironizirao nikoga, a pogotovo to ne bi činio onima koji trpe u bijedi. Izjave Isusa Krista, koji je postao sasvim „ljudima sličan“,  mogu se razumjeti u njihovu odnosu na cjelovitog čovjeka, pod duhovnim i materijalnim vidom, te u suglasju između utjelovljene Riječi i Božje riječi Svetoga pisma.

Dakle svaki čovjek po svojoj naravi teži za srećom, za blaženstvom. Najveća čovjekova sreća je ulazak u Kraljevstvo Božje. Svi putevi koji vode do svetosti i kršćanske savršenosti jesu osam blaženstava, koja odgovaraju različitim aspektima našega života. Ova razna blaženstva ne pretpostavljaju, naime, različite vrste osoba, nego se uvijek radi o jednoj te istog kategoriji, to jest o siromasima, samo što ih se promatra pod raznim vidovima i u raznim situacijama života. Prema tome glavno jest prvo, a ostala su samo njegove varijante. U blaženstvima Isus pokazuje gdje se nalazi ta sreća, te čestita onima koji se nalaze u tom stanju. Siromaštvo u duhu je, dakle, krepost nužna za ulazak u Kraljevstvo: potrebno je imati dušu siromaha da se može ući u nebo.  Ovdje se može, svaki pojedinac, i te kako preispitati: Imam li ja dušu siromaštva, jeli čeznem za Gospodinom da mi daruje dušu, koja je uistinu onakva kakvu On sam traži od svakog pojedinca na zemlji? Tko su siromasi duhom, kojima Isus čestita jer su baštinici najveće sreće – Kraljevstva Božjega?

Urednik: Marko Martinović

PODIJELI