Nekima je to neshvatljivo, ali vječno su u pjesmi oni koji su okovani i trpe zbog Isusa. Mi pjesnici imamo tajne, kojih ni sami nismo svijesni, one nam dolaze kao šapat svete ljubavi u srce koje zapisuje bar jedan dio svog istinskog postojanja. Često nam vlastito srce otkriva samima tko smo… jer Bog se u njemu objavljuje putem nadahnuća Duha Svetoga. Počela sam pisati o duhovnom dijelu sebe od 2012. godine… i zaista Božja je volja da budem ona koja šapuće o Nebeskom Kraljevstvu, jedinom smislu života. Nikada ne bi oživjela ono vrijedno u sebi da nisam od rođenja patila… da nisam bila izrugana zbog tijela, razočarana obećanjima smrtnika. Sad sam ponosna na svoj KRIŽNI PUT, jer znam posut je trnjem koje će zbog ISUSA ruže ozdraviteljske postati, ima još onih njegovih dušica koje će svjedočanstvo moga križa radovati, jer znam da će BOG čudo mojim okovima darovati… zazivala sam to godinama… Neka bude volja Oca nebeskoga kojeg blagoslivljam molitvenim uzdasima nadanja. 
❤ Odavno osjećam anđele, trnje poruge moga tijela napaćenog nepravdom u ime Isusovo pretvaraju u ruže haljine nebeske! Jednom će proći i boli moje, jer Boga volim i Bog voli me, blagoslivlja moje suze. Jednom će mi dušu zvati Jeruzalemska princezica Isusova, kliktat će sluškinja je Spasiteljeva uslišena, voljet će me vječno Princ Jeruzalemski… skriven u svetoj tajni.
ANA EMANUELA, Bilaj, 23.04.2018.
