Pitanje:

Tko su Nefili koji se spominju u Bibliji? Možete nam napisati nešto o njima?

 

Odgovor:

Poštovani!

Hvala Vam na pitanju koje ste postavili. Pitanje Nefila je pitanje kojim se često manipulira a rezultat toga je da se skrene pozornost sa suštine stvari koja je daleko važnija od toga hoćemo li znati precizno tko su ti Nefili. Nedavno sam na internetu pronašao kako su arheolozi iskopali neke velike kosture s kojim dokazuju abnormalnu veličinu tih Nefila.

Tko su u stvari bili ti Nefili. U Bibliji se spominju nekoliko puta, a u hrvatskim prijevodima se prevode kao divovi. Jedino Jeruzalemska Biblija ih precizira kao Nefili. Tekst doslovno glasi: Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina. U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. Postanak 6,1-4

Po tom pitanju postoje tri mišljenja. Pokušat ću ih iznijeti ali i napisati koje mišljenje osobno zastupam.

Po prvom mišljenju ovdje se radi o općenju kćeri čovječjih i sinova Božjih. Iz toga bi proizišlo da su tamo neki anđeli općili s kćerima čovječjim i rezultat toga su bili divovi. Neki smatraju kako se tu radilo o demonima. Imali ovakav stav svoje uporište u ostatku Biblije. Po mom razumijevanju nema.

Sinovi Božji koje spominje Biblija se smatraju ljudi koje je Bog stvorio.  Sin Enosov, sin Setov, sin Adamov, sin Božji. Luka 3,38. Ali sinovi Božji se smatraju i druga bića koje je Bog stvorio. Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziš?” – “Evo prođoh zemljom i obiđoh je”, odgovori on. Job 1,6.7. Ovaj tekst opisuje opis sastanka koji je Bog upriličio za predstavnike drugih planeta na kojima postoje bića slična ljudima koja je Bog stvorio kao što je stvorio i našu planetu. Budući da Adam nije mogao više biti u Božjoj blizini, njega je zastupao Sotona. Pitanje koje ovdje Bog postavlja Sotoni, meni viši sliči na retoričko pitanje, koje Bog postavlja. Bog nije trebao informaciju od Sotone odakle dolazi, već je to pitanje više bilo u pitanju odnosa gdje mu Bog na indirektan način želi objasniti da mu nije mjesto među Božjim sinovima budući da je svojevoljno izabrao pobunu protiv Boga. Kada mu Sotona objašnjava da je on taj koji predstavlja Zemlju jer su se svi njemu pokorili, Bog to demantira sa Jobom i pokazuje mu da to nije tako. Ne želim ovdje ulaziti u raspravu o Jobu, već iz ovog teksta vidim da Bog Sotonu, bez obzira što ga je stvorio (kao arkanđela svjetla) ipak ne smatra svojim sinom. Mnogo kasnije, sveti Ivan apostol pisao je: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.  1.Ivanova 3,1.  To znači da su djeca Božja oni koji su prihvatili Boga svojim vlastitim izborom. Svi drugi mogu biti djeca Božja ali samo po stvaranju.

Stoga argument da su demoni općili sa kćerima čovječjim ne stoji. Biblija demone ne naziva sinovima Božjim.

Postoji još jedan značajan argument tome.  Duhovna bića kao što su anđeli nemaju mogućnost reprodukcije. Iz nekih biblijskih redaka moguće je zaključiti da je Lucifer bio ljubomoran na (Sina Božjeg) zbog nemogućnosti stvaranja. Upravo je zbog toga osuđivao Boga zbog navodne sebičnosti da tu moć On jedino zadržava za sebe. Da bi to demantirao, Bog stvara Zemlju i sve na njoj i čovjeku daje mogućnost reprodukcije što je u stvari suučesništvo u stvaranju s Bogom. Jedan biblijski tekst to lijepo opisuje. Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! U ustima djece i dojenčadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora. Psalam 8, 2.3. Drugi prijevodi to slično prevode: Ustima najmanjih i dojenčadi, ti si utemeljio jednu tvrđavu protiv svojih protivnika, za ušutkati neprijatelja osvetničkog. (8,3. Dretar) Iz ovog teksta bi mogli zaključiti da upravo mala djeca koja se rađaju pokazuju kako Bog nije sebičan i da svoju stvaralačku moć dijeli s ljudima.  Na kraju ako bolje pogledamo Sotona nije nikakav stvoritelj. On čak ni zlo nije bio u stanju stvoriti. Zlo koje stvara je jednostavno neravnoteža onoga što je Bog stvorio veoma dobro.

Iz toga možemo izvući zaključak da demoni nisu bili ti sinovi Božji koji su općili sa čovječjim kćerima. Jednako tako to nisu bila ni druga duhovna bića koja su povezana s Bogom, jer to bi bilo protivno Božjem naumu. Takve ideje su više rezultata utjecaja grčke mitologije koje imaju takve mogućnosti i Bogovima daju ljudske osobine. Zasigurno Nefili nisu bili neki polubogovi, već obični ljudi koji su bili jače građeni.

Nakon što je Kajin ubio Abela na zemlji se doslovno raslojavaju ljudi na one koji su protiv Boga (Kainovi potomci) i oni koji bi Boga trebali slijediti (Setovi potomci). Na žalost iz ovog bi teksta mogli zaključiti da je grijeh postao tako razoran da je doslovno inficirao i sinove Božje (Setove potomke) te su i oni postali robovi svojih strasti u nekom izvanbračnom općenju sa kćerima čovječjim (Kainovim potomcima). Naglašavanje toga kako su ti ljudi koji su se rađali bili divovi, pokazuje možda više taj genetski razlog (jer su se genetski više udaljili od svoje obitelji) nego nešto posebno drugo. I iz Biblije bi mogli zaključiti da su Adam i njegovi potomci prije potopa bili nešto veće građe nego mi danas, ali tih materijalnih dokaza nema. Na internetu je moguće vidjeti kao neka otkrića ogromnih ljudi, međutim tih kosti i tih lubanja nema nigdje po muzejima svijeta. Očito se radi o čistoj fotomontaži u želji da se izazove senzacija.

Moje mišljenje je da su Nefili djeca, tj ljudi koji su nastali općenjem Setovih potomaka koje Biblija naziva Božjim sinovima, sa Kainovim potomcima koje Biblija naziva čovječjim sunovima ili kćerima. To mi izgleda nekako najuravnoteženiji stav.

Postoji još i jedna teorija koja je bazirana na čistoj hipotezi i koja nema nikakvo materijalno ni čvrsto uporište. Po toj teoriji ispada da je pretpotopni svijet bio izuzetno tehnološki i znanstveno razvijen. Smatra se da su ljudi radili pokuse sa genetskim inženjeringom.  Po toj teoriji smatra se da su dinosaurusi ustvari rezultat genetskog inženjeringa i da ih nije Bog stvorio. Jedini razlog zašto oni nisu spašeni od potopa je taj što nisu bili Božja stvorenja, već proizvod ljudskih eksperimentiranja, a za njih kaže da su im misli bile samo zle. Po toj teoriji Nefili bi mogli biti i rezultat nekakvog genetskog inženjeringa. Jedini argument takvoj teoriji je tekst is Biblije. Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Matej 24,37-39. Jedini problem tom argumentu je da se ovdje opisuje moralno stanje prije potopa, a ne znanstveno tehnološko.

To je moj pokušaj da vam odgovorim na vaše pitanje. Možda u tome nađemo i duhovnu poruku. Sama riječ Nefil nekako upućuje na nekakve polubogove što uglavnom znači da ukoliko čovjek ostavi Boga, tada on sam sebe počinje proglašavati bogom. To je najteži oblik idolopoklonstva. Onaj tko je jak, koji može sve, tko je bogat i misli da svakog može kupiti, on misli za sebe da je bog. Međutim , Bog u svojom milosti takvima daje vrijeme da mu se vrate i shvate da za naš život i ono što jesmo možemo jedino zahvaliti Bogu i Njegovoj milosti, a nikako sebi i svojim dostignućima.

 

Neka Vas dobri Bog blagoslovi.

Zvonko Presečan

 

PODIJELI