Tko smo stvarno iznutra

192

kozmetikamuskaracPitam se upravo, dok polako gledam kako vani noć pada, tko smo mi iznutra, a svuda uokolo je snijeg i na svakom prozoru gledam svjetla Božićna kako još gore i čekaju Sveta Tri kralja. Izvana smo se dobro pripremili za sve ove blagdane, dive nam se ljudi kako nam sve bliješti, i sjaji se, stolovi su nam bili puni, susjeda vam je možda ponudila još koji kolač uz put da vam zasladi praznike, oblačili smo se za Novu godinu, a vidjeh puno mladih blještavih i sređenih kao Božićne jelke. Tako su nas i odgajali, samo da ne bi sebe i svoje osramotili, Bože sačuvaj, pazimo uvijek na svoj izgled izvana, osmijeh na licu bez obzira što nas iznutra muči.
Danas sretoh i starijeg susjeda, s osmjehom mi je čestitao Novu godinu, a na dnu usnica sam primijetila drhtaj, i osmotrih ga izvana sve se sjaji, sve se usklađuje, od njega se širi miris parfema i čistoće, ali taj drhtaj na njegovim usnicama mi nije izmakao.
Odlučila sam se, upitati ga što krije iza te maske svjetla i blještavila, i, naravno, dobih pogled čuda i pitanje, pa zar se vidi patnja na njemu, da, rekoh.
Čovjek je počeo plakati, da su mi suze još uvijek i na mojim očima, izašli smo van iz lifta i počeli razgovor.
Znate, počeo je moj stariji susjed, mene su odgajali čelično, uvijek su mi govorili da nema vremena za emocije, i kada kuća gori, svijet propada, srce boli, za vanjski svijet mora biti osmjeh na licu, da nitko ne vidi i ne zna jer ljudi to ne razumiju.
Umro mi je brat, upravo dolazim sa sprovoda, nije bilo niti suza niti jecaja, nismo si to dozvolili, jer tako su nas odgojili, a vama sada kažem i pokaza rukom prema srcu, meni će ovdje nešto iskočiti, guši me ovdje, boli me. Tada mu citirah Freuda: “Ljubav ima samo smisla ako se dokazuje da donosi samo nešto za izvana” i pitam se što je s nutrinom, te emocije, koje su negdje skrivene u mračnom kutu, našega srca i imaju straha što će biti ako eksplodiraju, pa to treba tako biti, rekla sam mu, duša mora jecati i žaliti i neka se vidi za druge da vas nešto guši i boli, i isplakali smo se zajedno, pričali smo o Bogu, jer kod njega doma Bog nije imao mjesta, sada, baš sada mu treba, jer ne razumije što se dogodilo, jer brat mu je čak i brat blizanac.
U nedjelju će čak sa suprugom u crkvu, kaže, tamo je zadnji puta ušao kao dijete. Pa se sada pitam što je s našom dušom, dok je dobro kamuflirana izvana sređenim tijelom, blještavim osmjehom, …..
hranimo je molitvom.

Bog vas blagoslovio

 

Svjetlana L.

 

Objavljeno:

 

Ne hvalimo čovjeka

Sva djeca Božja

Kapela u Altöttingu

Sveti brat Konrad

Čudo

Ljubav je bila jača

Teta ne znam što se dogodilo…

PODIJELI