1. lipnja 2017.

 

  1. Pnz 8, 2-3. 14b-16a

Ps 148, 12-13. 15-16. 19-20

  1.  1 Kor 10, 16-17

Iv 6, 51-58

 

UVOD

Današnjom svetkovinom Tijela i Krvi Kristove, slavimo znak neizmjerne Božje ljubavi, kojom nam se darovao kao hrana za duhovni život. Slaveći Euharistiju u zajedništvu s Crkvom, obnavljamo spomen na Kristovu žrtvu na križu iznova je uprisutnjujući. Euharistija je čin zahvale za nezasluženi dar Božje dobrote, a ne kao nagrada za naš ispravan i neporočan život.

Na početku današnjega slavlja, priznajmo Gospodinu da smo često bili nedostojni njegova dara ljubavi te ga zamolimo da nam oprosti.     

 

HOMILIJA

O važnosti kruha (hrane) i vode (pića) u životu i za održavanje života, nije nam potrebno niti govoriti. Naša se snaga neprestano obnavlja, uzimanjem hrane i piće.

Isus iz Nazareta je na koncu svojega života i djelovanja, među svojim učenicima želio trajno ostati prisutan. A to je učinio upravo pod prilikama kruha i vina, koji u Svetoj misi po Kristovoj riječi postaju Njegovim Tijelom i Krvlju. I kao što su kruh (hrana) i voda (vino) – piće, nužno potrebni za održanje, uzdržavanje i oplemenjivanje tjelesnoga života i zdravlja, tako je i Krist duhovna hrana za život i zdravlje čovjekovoga duha i duše.   

Svetkovinu Tijelova – kao i svaku Svetu misu, možemo opisati kao „Velika hvala“. Upućeni smo na ponovno promišljanje otajstva presvete Euharistije. Na osobit način proživljavamo zaziv na svakoj Svetoj misi: „Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.“ U tome su naznačene glavne sastavnice slavljenja i navještaja spomen-čina.

Prisjećamo se kako je Euharistija od Krista ustanovljena, kao hrana za učenike. Isus nakon što je umnožio kruh i čudesno nahranio veliko mnoštvo, u odlomku današnjega Ivanova Evanđelja, tumači što je tim znamenjem htio poručiti. Govori o hrani za život vječni, koja je njegovo Tijelo i Krv. U nama je po sakramentu ne samo posađena klica uskrsnuća, nego po Euharistiji postaje živa i aktualna. Iz tih je razloga drevna Crkva govorila, kako smo po krštenju postali kršćani, a po pričesti ostajemo kršćani.

Saborska reforma Drugoga vatikanskoga koncila iz 1962. godine, donijela je za ovaj blagdan nova misna čitanja kroz tri liturgijske godine te euharistijsko predslovlje. U kojem je istaknuto da je Euharistija ne samo žrtva novoga Saveza, nego i sakrament crkvenoga jedinstva te gozba naroda Božjega.

Službena crkvena teologija zove “popudbinom” pričest, koju Crkva daje vjernicima na samrti. Ali i kad smo zdravi te dok obavljamo svoje ljudske i zemaljske dužnosti, redovno slavimo Euharistiju kao kršćansku žrtvu i gozbu na kojoj se krijepimo Kristovim Tijelom. Time dobivamo duhovnu hranu da kao putujući narod Božji, vršimo svoje zajedničko i pojedinačno poslanje, među narodima svijeta. Procesija koju obavljamo u crkvi ili oko crkve, podsjeća da smo putnici udruženi u Crkvu i potrebni duhovne hrane na svome vjerničkom putovanju.

Veliki teolog Theodor de Chardin je govorio kako ga sveta pričest spaja s cijelim svijetom, jer nosi u sebi Krista uskrsloga koji preobražava svijet. U tom se trenutku događa najintimniji čin vjere i susret Boga i čovjeka te nam otvara sasvim novi pogled na svijet. Pričešćivanjem dolazimo u dodir sa svim ljudima na mističnoj razini, ali ona postaje i djelatna. Razlog je pravednosti, ljubavi prema bližnjemu, zalaganja za opće dobro, pomaganje svakoga u potrebi – koje se  nalazi se u blagovanju te spasonosne hrane.

Pričešćivanje na Misi nije samo sakupljanje plusova na nebu, nego je i način djelovanja u svakodnevnom životu. Blagovana hrana Euharistije u sebi nosi poslanje: primio sam kruh koji je razlomljen da bih se ja na taj način angažirao i žrtvovao. Ne samo žrtvovanje i štovanje Euharistije, nego i osobno predanje. U ovome se može tražiti razlog, odustajanja mnogih od pristupanja svetoj pričesti.

Nije samo u pitanju spremnost duše koja se očituje u čistoći srca na koju treba paziti i o kojoj treba voditi trajnu i veliku brigu, već i o slutnji da sveta pričest obvezuje. I tako na žalost, mnogi ostaju bez osnovne hrane za život svoje duše.

Kad se kršćanin u životu osjeća malaksalo, trebao bi ozbiljno razmisliti o tome koliko snage crpi iz te okrjepe. Jednako je i s duševnim zdravljem, što se uza sve ono što čini život, ne smije izostaviti.

Sjećajući se Božjih zahvata u vremenu prolaza kroz pustinju, Izraelci su trebali izbjegavati pogansko praznovjerje i poganski nemoral u zemlji obećanja. A poganski su običaji bili to zavodljiviji što su starosjedioci kao narod, bili razvijeniji od doseljenih Izraelaca. Glavni spomen na put iz ropstva u slobodu bila je Pasha te su u trenutku slavljenja toga svoga blagdana, blagoslivljali Boga za tadašnji dar slobode i saveza.

Kroz četrdeset godina hoda pustinjom i područjem tuđih naroda Izraelci nisu sijali ni želi. Hranili su se manom i prigodnim plodovima prirode. To su doživljavali kao posebni znak Božje brige. Priznavajući da ih je Bog hranio i pojio u dugom kriznome razdoblju njihove povijesti, kao narod su prihvaćali ovisnost o Bogu. Materijalna hrana i piće bili su im znak duhovne hrane, koja je riječ Božja.

Prvo nas čitanje podsjeća da smo kao zajednica krštenih putujući narod Božji, ovisan o materijalnoj i duhovnoj hrani kojom nas Bog hrani. Euharistija sa stolom riječi Božje i svete pričesti, obilni je stol koji Gospodin pred nas prostire.

Današnji odlomak iz drugoga čitanja dio je odsjeka u kojem Pavao, odgovara krštenim Korinćanima na pitanja o kupovanju mesa žrtvovana idolima i sudjelovanju na kultnim gozbama u čast idolima. U Korintu Pavlova vremena, mnogi pogani žrtvovali su goveda i ovce na čast poganskim božanstvima, a potom meso od žrtvovanih životinja prodavali na tržnici. Takvo meso kršćani su smjeli nabavljati i blagovati.

Međutim, neki kršćani dobivali su od svojih poganskih rođaka, poziv na obiteljske žrtvene gozbe. Na to je Apostol odgovorio negativno, jer se u Korintu onoga vremena vjerovalo da gozba u čast božanstva povezuje sve sudionike s dotičnim božanstvom. Pavao upozorava: “Pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju” (1 Kor 10, 20-21).

Za Evanđelje imamo dio Isusova govora o kruhu života, koji je on sam: tko od tog kruha jede, ima život vječni već sada. Želimo kao vjernici i u ovoj godini – osobito na današnju euharistijsku svetkovinu, doživjeti Euharistiju kao vjerničku hranu na životnom putovanju.

Današnji je dan posebno svečan što se očituje i u veličanstvenim tijelovskim procesijama. Iz crkava se izlazi u javni prostor ne samo da bi pokazale javno štovanje Euharistije, već da bi i vjernicima pokazale kako oni koji su se pričestili, Krista nose u javnost. Na posao, u školu, na ulicu, među susjede, prijatelje, nevjernike…

Uređenost ovakvih procesija od svih vrsta, službi i uzrasta vjernika, pokazuje da treba razviti spremnost da nešto lijepo učinimo za Gospodina. Jer u slavljenju Boga, nalazimo svoje pravo mjesto u ovom svijetu. Ovaj dan svjedoči i zajedništvo mjesta i župe, koje se jasno uočavalo u ranoj Crkvi. Te kako je učinak sakramenta Euharistije Crkve, zajedništvo i kao kvasac velikog ljudskog zajedništva. Na to smo i mi danas pozvani!

fra Mate Tadić

 

KNJIGE HOMILIJA

 

U izdanju nakladničke kuće i tiskare „Fram-Ziral“ do sada su 2018. i 2019. godine objavljene dvije knjige homilija fra Mate Tadića pod naslovom „Propovijedaj riječ – uporan budi“, koje su izrečene na misnim slavljima. I to liturgijske godine C u vremenu došašća, korizmenom i uskrsnom vremenu, nedjeljama u vremenu kroz godinu, božićnom vremenu i tijekom Velikog tjedna. Kao i za liturgijsku godinu A u vremenu došašća, korizmenom i  uskrsnom vremenu te nedjeljama u vremenu kroz godinu..

Za svako slavlje uz uvod u misno slavlje doneseno je i nekoliko dopunjenih prigodnih homilija. U pripremi su i tri knjige homilija za liturgijsku godinu B, blagdane i svetkovine, prigodne i svetačke kao i za krštenja, vjenčanja i pokope.

Knjige se mogu naručiti poštom u knjižari „Fram-Ziral“, Put za Aluminij bb 88000 Mostar, tel: 0038736 / 325 – 988, faks: 0038736 / 333 – 563, E-mail: [email protected], kao i posjetiti internet stranica nakladničke kuće i knjižare: https://www.google.com/search?q=fram+ziral+knji%C5%BEara+kontakt&tbm=isch&ved=2ahUKEwj8lPSdwcLpAhVZwQIHHbK7DlIQ2-cCegQIABAA&oq=fra

www.put-istina-zivot.com

PODIJELI