TIJELOVO – BRAŠANČEVO

 

Post 14, 18-20

Ps 110 (109), 1-4

2. 1 Kor 11, 23-26

Lk 9, 11b-17

 

 

UVOD

Kao zajednica vjernika sabrali smo se na slavlje presvetoga Tijela i Krvi Kristove. U razmatranju današnje svetkovine Tijelova, potrebno je znati da blagovanje nije samo uzimanje hranljivih ili primamljivih sastojaka, već uključuje cijeli niz odnosa i osjećaja. Za stol na blagovanje pozivamo one koje volimo i nešto nam znače. Nitko od nas ne voli mučan osjećaj službenih i poslovnih ručkova, radi zadovoljenja forme ili obveze.

Pozvani smo za Gospodinov stol, koji je ujedno naša hrana i domaćin. Želi nas za svojim stolom hraniti Kruhom nebeskim da bi njegov Duh osnažio naša srca. Tko se od nas ne bi osjetio počašćen ovakvim pozivom? Tko ne bi bio zahvalan na tom izvanrednom daru? Pred darom Tijela i Krvi Gospodnje, možemo se jedino u zahvalnosti klanjati.

Prožeti zahvalnošću Gospodinu, koji nam je u euharistijskom otajstvu ostavio trajan spomen svoje ljubavi na početku se priznajmo grješnima i potrebnima Očeva milosrđa.

 

HOMILIJA

Blagovanje hrane je vrlo intiman čin koji se najčešće događa u sigurnom okružju doma. Ili možda okružja zajedništva onih ljudi, koji su povezani prijateljstvom ili obiteljskim vezama ljubavi. Blagovanje hrane nije samo jedenje, hranjenje tijela ili punjenje želuca hranom. To je napose čin koji je povezan s održavanjem života, kako osobnog tako i zajedničkog. Hranom ne hranimo samo tijelo nego i duh. Hranom ne unosimo u sebe samo potrebne elemente za preživljavanje tijela. Nego se s hranom u našu osobnost, unose osjećaji zajedništva i privrženosti jednih drugima. Hranom u sebe unosimo brigu i ljubav onih, koji su hranu priskrbili i pripremili te je postavili na stol dajući je nama na blagovanje. Hrana u nama izgrađuje veze s onima, koji su okupljeni oko stola i s kojima blagujemo hranu.

Svetkovina Tijelova nas na poseban način upućuje na tu često zaboravljenu dimenziju hrane i blagovanja. Danas kršćani slave Tijelo Kristovo kao hranu koja se daje i nudi kao izvor njihova zajedništva i snage. Ona struji kroz njihove međusobne odnose te ih povezujemo u Crkvu. A ta ista Crkva je vidljivo tijelo Kristovo u svijetu.

Svetkovina Tijelova od svoga ustanovljenja imala je za cilj, javno pokazati i proslaviti Euharistiju. Krista prisutnoga u Crkvi i svijetu po tom otajstvu, sakramentu – vidljivom znaku nevidljive Božje prisutnosti, među ljudima svakoga vremena i generacije.

Euharistija je izvor života kršćana po tome što se blaguje u zajedništvu i intimi crkvenoga prostora u kome se događa okupljanje vjernika. Vjernici slušaju Božju riječ i blaguju euharistijski kruh te tako osnaženi mogu javno svjedočiti i naviještati Krista i Radosnu vijest spasenja u svijetu u kojemu žive, svim ljudima s kojima se susreću.

U euharistijskom kruhu i vinu, kršćani Boga osobno susreću. Blagovanjem postajemo slični onima s kojima smo za stolom. Tim činom u sebe unosimo onoga koji je unio svoj život u hranu, dajući je nama. Blagovanje euharistijskoga kruha i vina, hrani nas Kristovim životom koji se u tu hranu unio i u njoj je stvarno i prisutan. Blagovanjem i mi postajemo dionici božanske naravi i ono što jedemo. Na taj način postajemo utjelovljeni sakrament Božje prisutnosti u svijetu.

Procesije koje se danas održavaju, javno je očitovanje vjere u Kristovu prisutnost među nama, njegovim vjernicima. Procesija ima dvostruki poziv. Onima koji ne vjeruju upućuje poziv na obraćenje Kristu i poziv na dolazak bliže njegovu oltaru, gdje mogu utažiti glad i žeđ za vječnim životom. Drugi poziv upućen je svim vjernicima. Blagovanje Tijela i Krvi Kristove u intimi zajedništva crkvene zgrade, mora se očitovati u našem javnom životu. U društvu, među ljudima s kojima živimo i radimo.

Naše blagovanje Krista treba se očitovati i u našim političkim stavovima, u našem društvenom zauzimanju za pravednost i poštenje. U kulturnom i ekonomskom napredovanju. To postaje i mogućnost da se nasite i svi s kojima se svakodnevno susrećemo.

Procesija se time ne ograničuje samo na današnji dan. Nego postaje svakodnevni čin pokazivanja na Krista u našoj svakodnevici u odnosima s ljudima kao i u našem trajnom svakodnevnom vjerničkom kršćanskom ponašanju.

Slavimo blagdan Isusove i Božje ljubavi među nama ljudima. Ovim blagdanom prisjećamo se onog posebno velikog dana u svetom Tjednu kada je Isus ustanovio sv. Misu, Pričest i sveti red. On je tada uzeo u svoje ruke kruh i vino i rekao: Ovo je Tijelo moje, a za vino: Ovo je Krv moja: Ovo činite meni na spomen. Tim činom Isus je trajno želio ostati nazočan među ljudima. Međutim, Isus je ljude hranio i onim kruhom kojega mi svakoga dana jedemo i hranimo također i svoje tijelo.

Kruh znači i tjelesni život. Bez kruha bismo brzo klonuli i iznemogli. U širem smislu kruh označuje također i ostalu hranu koju uzimamo. Hrana je nužna za održavanje života, za tjelesni rast i kondiciju kao i svakodnevni rad. Bez kruha i hrane ne bismo bili sposobni bilo što raditi u životu. S druge strane kruh, osim oznake za svakovrsnu hranu, znači i Božju riječ. On je oznaka i za duhovnu hranu.

Mi ljudi smo, potrebni svakodnevnog kruha kojim hranimo svoje tijelo, ali smo potrebni i onog drugog koji hrani našu dušu. Oboje je veoma važno za cjelokupni naš život. Isus je to veoma dobro znao, zato je ustanovio sakrament Euharistije ili Pričesti što je znak zajedništva i ljubavi. To je vrhunac kršćanskoga života.

Primajući Krista čiste duše i srca u Pričesti, pokazujemo svoju odanost i ljubav prema Njemu. Prihvaćamo ga za svoga prijatelja i Spasitelja. S Njime naš život postaje kvalitetniji, ljepši i bolji. Čovjek koji ima dobroga prijatelja jest sretan čovjek. Tako i mi s Isusom, svojim dobrim božanskim prijateljem, postajemo sretni ljudi. Štoviše, dobivamo vječnu nagradu, vječni život. Najveće je bogatstvo u životu, imati Isusa za svoga prijatelja. Tako neka bude i kod svakoga od nas.

 

fra Mate Tadić

 

KNJIGE HOMILIJA

 

U izdanju nakladničke kuće i tiskare „Fram-Ziral“ do sada su 2018. i 2019. godine objavljene dvije knjige homilija fra Mate Tadića pod naslovom „Propovijedaj riječ – uporan budi“, koje su izrečene na misnim slavljima. I to liturgijske godine C u vremenu došašća, korizmenom i uskrsnom vremenu, nedjeljama u vremenu kroz godinu, božićnom vremenu i tijekom Velikog tjedna. Kao i za liturgijsku godinu A u vremenu došašća, korizmenom i  uskrsnom vremenu te nedjeljama u vremenu kroz godinu..

Za svako slavlje uz uvod u misno slavlje doneseno je i nekoliko dopunjenih prigodnih homilija. U pripremi su i tri knjige homilija za liturgijsku godinu B, blagdane i svetkovine, prigodne i svetačke kao i za krštenja, vjenčanja i pokope.

Knjige se mogu naručiti poštom u knjižari „Fram-Ziral“, Put za Aluminij bb 88000 Mostar, tel: 0038736 / 325 – 988, faks: 0038736 / 333 – 563, E-mail: [email protected], kao i posjetiti internet stranica nakladničke kuće i knjižare: https://www.google.com/search?q=fram+ziral+knji%C5%BEara+kontakt&tbm=isch&ved=2ahUKEwj8lPSdwcLpAhVZwQIHHbK7DlIQ2-cCegQIABAA&oq=fra

www.put-istina-zivot.com

 

 

 

PODIJELI