Prva molba koju upućujemo Ocu je da se „sveti ime njegovo“. Ime u Bibliji označava osobu koja ga nosi. Ime Božje je sam Bog. Kad svetim ime Božje, onda time izražavam da je on moja najveća svetinja i da ga poštujem iznad svega. Ovim zazivom, osobno izražavam želju da i za druge ljude Bog bude svetinja, da Ga ne vrijeđaju psovkom i bezbožnim načinom življenja. Svaki čovjek koji sveti ime Božje, okreće se k Bogu i postaje njegov prijatelj. I sami znamo da nam nije prijatelji onaj koji govori loše protiv nas. Svetiti ime Božje znači prihvaćati Boga i sve što On sa sobom donosi čovjeku. Gdje se poštuje ime Božje, tamo BOG i prebiva. Dakle Bog ne prebiva u čovjeku, obitelji i zajednici gdje se Njegovo ime pogrđuje, psuje, odbacuje. No, poštivati ime Božje nemoguće je ako se istovremeno ne poštiva ime čovječje. Sam Bog, nam je dao ime i njegova smo djeca. Kršćansko ime dolazi od imena Krist (grč. Hristos). Velika je stvar biti čovjek. To ime bih također za nas trebalo biti svetinja kao i Božje ime. Svetiti, poštivati ime Božje znači svetiti, poštivati i ime čovječje. Ako mi čovjek nije svetinja, teško da će mi i Bog biti svetinja. Teško je reći da ljubimo Boga kojeg ne vidimo, kad ne ljubimo čovjeka kojeg vidimo. Utječemo se, dakle, molitvi da ta svetost ostane u nama. Bezuvjetno ovisi od našeg života i od naše molitve da Njegovo ime bude posvećeno među narodima. Molimo Boga da posveti svoje Ime, jer on svetošću spašava i posvećuje sve stvorenje (…). Radi se o Imenu koje daje spasenje izgubljenom svijetu, ali molimo da ime Božje bude posvećeno u nama, po našem životu. Ako, naime, živimo pravedno, ime je Božje blagoslovljeno, ako, pak, živimo nečasno, ime se Božje grdi, prema riječima apostola: “Ime se Božje zbog vas grdi među poganima” (Rim 2,24). Mi, dakle, molimo da zaslužimo biti sveti, kako je sveto ime Boga našega. Kad kažemo “Sveti se ime tvoje”, molimo da ono bude posvećeno u nama koji smo u njemu, ali također i u drugima koje milost Božja još čeka, da se uskladimo sa zapovjedi koja nas obvezuje da molimo za sve, čak i za neprijatelje. Evo zašto izričito ne govorimo: Sveti se ime tvoje “u nama”, jer molimo da to bude u svim ljudima. Ova prošnja, koja sadrži sve, uslišana je Kristovom molitvom, a tako i ostalih šest koje slijede. Molitva Ocu našem naša je molitva, ako je molimo “u ime” Isusovo. Isus u svećeničkoj molitvi moli: “Oče sveti, sačuvaj ih u svom Imenu, koje si mi dao” (Iv 17,11). Dakle, molimo Isusa za tu veliku milost, da svetimo ime Njegovo, svojim životom, svojim nesebičnim zalaganjem za ljude, te da preko toga zalaganja Bog još više bude u nama i mi u Njemu. Bog je u svakom čovjeku, stoga, trudimo se svojim življenjem u svakodnevnici, svetiti Njegovo presveto Ime, Ime nad svakim Imenom.
Urednik: Marko Martinović
