Sveti Silvestar (Silvestro) Guzzolini, sin Gislerija i Bianke, talijanski svećenik i opat, osnivač reda silvestrinaca, rođen je 1177. u Osimu (provincija Ancona, Marche), u plemićkoj obitelji. Njegov otac, pravnik, želio je da Silvestro postane ugledni pravnik pa ga je 1197. poslao na studije u glasovita sveučilišna središta, Bolognu i Padovu. Tamo se Silvestro upoznao s propovijedanjem svetog Franje i svetog Dominika te s idealima novonastalih prosjačkih redova. Oduševio se tim idealima pa je umjesto dotašnjeg studija prava u Bologni izabrao studij teologije u Padovi. Kad je to doznao njegov otac, razljutio se na Silvestra i nije s njim razgovarao deset godina. On je i dalje studirao teologiju pa je 1217. bio zaređen za svećenika i postao katedralni kanonik u rodnom Osimu. Došao je na glas kao izvrstan propovjednik i pred njim se otvarala crkvena karijera. Kad se susreo s ljubomorom i neprijateljstvom svog biskupa Sinibalda, Silvestro je 1227. dao prednost pustinjačkom i pokorničkom životu u obližnjim gustim šumama klanca Golla della Rossa, u špilji Grottafucile, na padinama planine Monte Revellone. Živio je od šumskog bilja i vode. U samotničkom životu pridružili su mu se uskoro mnogi sljedbenici, a on se 1231. uputio na obližnju planinu Monte Fano, kod Fabriana (provincija Ancona, Marche). U njegovoj osami jedini prijatelj bio mu je u početku jedan stari, bolesni vuk. I tamo su za njim uskoro stigli njegovi sljedbenici pa je sagradio mali samostan, posvećen Majci Božjoj. Ukazao mu se sveti Benedikt i savjetovao mu osnivanje redovničke zajednice.
Opat Silvestro i njegovi učenici živjeli su prema pravilima svetog Benedikta, ali su ih prilagodili svojim idealima i uvjetima života. Nazvali su ih plavim benediktincima ili silvestrincima (silvestrini, Congregazione Benedettina Silvestrina ili Ordine di San Benedetto di Montefano), a red je 1248. odobrio papa Inocent IV. U okolici Monte Fana Silvestro je osnovao 12 novih samostana, u kojima se okupilo oko 400 redovnika. Svetom Silvestru Guzzoliniju pripisuju se mnoga čuda, a o njegovom životu kruže brojne legende. Posebno je omiljena legenda o ekstazi, u kojoj se našao sa Svetom obitelji u betlehemskoj špilji. Kad se probudio iz ekstaze, kraj njegovog crkvenog oltara pojavila se Gospa, Kraljica Milosrđa, i svojim mu rukama dala svetu pričest. Opat Silvestro Guzzolini preminuo je 26. studenoga 1267. na Monte Fanu kod Fabriana, a pokopan je u tamošnjoj samostanskoj crkvi. Blaženim ga je odmah nakon njegove smrti proglasio papa Klement IV, svetim 1598. papa Klement VIII, a papa Leon XIII. uvrstio ga je 1890. u rimski kalendar. Silvestrinci i danas uspješno djeluju ne samo u Italiji već i u Americi (SAD), Aziji (Šri Lanka, Indija, Filipini), Australiji i Africi (DR Kongo).
Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/
