Sveti Fulgencije, biskup Ruspea, rodio se 462. u Thelepteu (Kartaga, tada rimska provincija Bizacena, danas Medinet el-Kedima u Tunisu) kao Fabije Klaudije Gordijan Fulgencije (Fabius Claudius Gordianus Fulgentius) u uglednoj rimskoj obitelji. Bez oca je ostao u ranoj mladosti, a njegova majka Mariana podučila ga je grčkom i latinskom jeziku. Obavljao je važne upravne i porezničke poslove u rimskoj administraciji kao prokurator rimske provincije Bizacene. Napustio je svjetovnu karijeru i prihvatio monaški život unatoč majčinom protivljenju. Svećenik i opat, svoj je život oblikovao prema primjeru svetog Augustina. Sjevernom Afrikom tada su već zavladali Vandali. Kao pristaše arijanizma trajno su proganjali pravovjerne katolike. I monah Fulgencije morao se seliti iz samostana u samostan, a onda se 500. uputio u Rim, gdje je molio nad grobovima apostola. Po povratku iz Rima izabran je 502. za biskupa grada Ruspea.
Ni kao biskupu život mu nije bio lak. Vandalski kralj Trasamund protjerao ga je s još šezdesetak biskupa na Sardiniju. Biskup Fulgencije i tamo je trajno svjedočio svoju mudrost i sposobnost u borbi protiv arijanskog krivovjerja, a u svojim se pisanim djelima i propovijedima služio argumentima nauka svetog Augustina. U Cagliariju je jednu kuću pretvorio u samostan. Trasamund je bio zadivljen Fulgencijevim znanjem pa ga je 515. pozvao natrag u Kartagu, u nadi da će ga pridobiti za svoje zamisli. No, dogodilo se upravo suprotno. Fulgencije je ponovno morao napustiti Ruspe i 520. krenuo u novo progonstvo na Sardiniju. U Ruspe se vratio 523, kad je Trasamunda naslijedio Hilderik koji je bio sklon katolicima. Glasoviti propovjednik i pisac, Fulgencije je preminuo na današnji dan, 1. siječnja 533, u Ruspeu (sada Chebba u Tunisu), nakon tridesetak godina plodne i uzorne biskupske službe, proživljene u vjernom svjedočenju za Krista Gospodina. Njegove relikvije prenesene su oko 714. u francuski grad Bourges, ali su uništene tijekom krvave Francuske revolucije.
Preuzeto: http://zupajastrebarsko.hr/
