Svetac dana – Sveti Elzear i blažena Delfina

43
Slika: Sveti Elzear i blažena Delfina

Današanji zaštitnici su i francuski grofovski bračni par, sveti Elzéar i blažena Delfina, franjevci trećoreci iz Provanse. Blažena Delfina (Delphine de Signe), rodila se 1283. u Puimichelu (departman Alpes-de-Haute-Provence) u grofovskoj obitelji, kao kći Guillaumea de Signesa i Delphine de Barras. Nakon očeve smrti odgajala ju je tetka, poglavarica obližnjeg samostana. Po tadašnjem običaju već je s 12 godina bila zaručena. Njezin zaručnik bio je plemeniti i pobožni mladić Elzéar de Sabran, potomak jedne od najuglednijih obitelji u Provansi. Rodio se 1285. u dvorcu Roubians kraj Cabrières-d’Aiguesa (departman Vaucluse), kao sin Ermangauda de Sabrana i Laudune d’Albe, glasovite «dobre grofice iz Roquemartinea». Školovao se u Marseilleu, u benediktinskoj opatiji svetog Viktora, u kojoj je opat bio njegov stric, Guillaume de Sabran. Vjenčanje je uslijedilo 1299, nakon 4 godine zaruka. Bio je to brak u kojem su supružnici živjeli u čistoći jer su se na to zavjetovali radi postizanja kršćanskog ideala savršenstva. Stupili su u treći red svetog Franje, a u njihovom dvorcu živjelo se pokornički i asketski. Njihov se život obogatio žarkom ljubavlju prema bližnjima jer su bili istinski dobrotvori, zaštitnici siromaha i nevoljnika. Živjeli su u dvorcu Puimichel u molitvi, tiho i skromno, kako bi svoja dobra mogli dijeliti bijednim ljudima.

Kad je grof Elzéar 1309. nakon očeve smrti naslijedio titulu grofa od Ariana, uputio se zajedno s Delfinom u sjedište svoje grofovije, Ariano (provincija Avellino, Campania), u Napuljskom kraljevstvu. Supružnici su se i u Italiji iskazali kao dobročinitelji. Tamošnji narod bio je neprijateljski raspoložen prema vladarima Anžuvincima, a Elzéar i Delfina postali su pravi mirotvorci, nositelji mira i sloge. Elzéar je bio pouzdanik napuljskog kralja Roberta, vodio 1312. njegove čete u borbi s carem Henrikom VII, a 1317. postao skrbnik kraljevog sina, vojvode Karla. Elzéar je preminuo na današnji dan, 27. rujna 1323, u Parizu, a pokopan je u franjevačkoj crkvi u Aptu (departman Vaucluse, Provansa). Delfina je živjela dugo i sačuvala uspomenu na voljenog supruga, prije svega dobrotvornim djelima i otvaranjem brojnih ustanova za siromahe, bolesnike i starce. Posljednje godine života provela je kao franjevačka trećoredica u Provansi, u molitvi i samoći. Papa Urban V. bio je Elzéarovo krsno kumče, a njegov nasljednik papa Grgur XI. proglasio je 1371. Elzéara svetim. Delfina je preminula 26. studenog 1358, a pokopana je kraj supruga Elzéara u Aptu (jugoistočna Francuska). Blaženom ju je proglasio 1694. papa Inocent XII. Sveti Elzéar i blažena Delfina zaštitnici su franjevaca trećoredaca, mladenaca i talijanske biskupije Ariano Irpino-Lacedonia (Campania).

 

Izvor: http://www.zupajastrebarsko.hr/

PODIJELI