Sveti Arno (Arn, Aquila), slavni salzburški nadbiskup, benediktinac, rodio se 740. u kotaru Isen (okrug Erding), na jugoistoku Gornje Bavarske. Potjecao je iz ugledne bavarske plemićke obitelji Fagana, u kojoj je primio primjeran kršćanski odgoj. Odrastao je i školovao se u katedralnoj školi u Freisingu (Gornja Bavarska) pod nadzorom biskupa Ariba. Odlučio se za svećenički stalež, godine 765. postao đakon, a 776. ili 777. svećenik. Redovnik benediktinac, boravio je neko vrijeme u opatiji Weihenstephan (Freising, Gornja Bavarska), a zatim je 25. svibnja 782. postao poglavar opatije Saint-Amand (Saint-Amand-les-Eaux, sjeverna Francuska). Po želji bavarskog vojvode Tassila III. postao je 785. salzburškim biskupom kao nasljednik svetog Virgila. Za biskupa je posvećen 11. lipnja 785. Morao se suočavati s mnogim problemima, ali kako je bio taktičan i razborit, znao ih je uspješno riješiti. Bavarski vojvoda Tassilo uputio ga je 785. kao svog poslanika papi Hadrijanu I. u Rim. Franački kralj Karlo Veliki svim silama je nastojao pripojiti svojem kraljevstvu i kneževinu Bavarsku, a Tassilo se tome opirao. U pomoć je pozvao i biskupa Arna koji je po njegovu nalogu otputovao u Rim da ondje zatraži papinu pomoć. Kad se Arno vratio, Karlo Veliki je 788. zatočio vojvodu Tassila i Bavarsku pripojio svojem kraljevstvu. Biskup Arno postao je prijatelj i pouzdanik Karla Velikog. Neko vrijeme proveo je na njegovom dvoru i nastojao svoj položaj iskoristiti na korist Crkve i Božjeg naroda. Od 791. često je Karlu Velikom služio kao poslanik. Zahvaljujući utjecaju Karla Velikog Salzburg je 20. travnja 798. postao sjedištem nadbiskupije. Arno je postao nadbiskup i primio nadbiskupski palij od pape Leona III, kojeg je 799. po nalogu Karla Velikog iz progonstva pratio na povratku u Rim.
Nadbiskup Arno, ujedno i poglavar salzburške benediktinske nadopatije Svetog Petra (Erzabtei St. Peter), slao je misionare u Karantaniju i Panoniju, osnovao u Salzburgu veliku knjižnicu i katedralnu školu, potaknuo tiskanje mnogih knjiga i održao više sinoda. U suglasnosti s Karlom Velikim, koji je 800. od pape okrunjen za cara, održao je 805. važnu biskupijsku sinodu. Jedan od zaključaka te sinode ostao je važan i za kasnija vremena, a odnosi se na crkvene dohotke. Četvrtina od njih pripadala je nadbiskupu, četvrtina kleru, četvrtina siromasima, a četvrtina gradnji i uzdržavanju crkava. Nakon smrti Karla Velikog Arno je imao dobre odnose i s njegovim sinom i nasljednikom Ljudevitom Pobožnim. Preminuo je na današnji dan, 24. siječnja 821, u Salzburgu, a pokopan je u kripti svoje katedrale. Savjesnim ispunjavanjem biskupskih dužnosti i nesebičnim životom prema Božjem zakonu već je na ovom svijetu došao na glas svetosti. Sačuvana je njegova opsežna korespondencija s Alcuinom iz Yorka, znanstvenikom, teologom i pjesnikom.
