Sveta Rafaela Marija od Presvetog Srca Isusova (Rafaela María del Sagrado Corazón), španjolska redovnica i utemeljiteljica kongregacije Službenica Presvetog Srca Isusova, rođena je kao Rafaela Porras y Ayllón 1. ožujka 1850. u selu Pedro Abad (provnicija Córdoba, Andaluzija), u uglednoj obitelji, kao kći načelnika Ildefonsa Porrasa i Rafaele Ayllón Castillo. Imala je jedanaestero braće i jednu sestru. Njezin otac umro je 1854, kao žrtva epidemije kolere, a majka 1869. Već u djetinjstvu Rafaela je osjetila poziv za redovničkim životom. Povukla se 1874. u samostan klarisa u Córdobi, zajedno sa svojom sestrom Maríjom Dolores, kako bi razmislila o svojem životnom i duhovnom putu. Stupila je 1875. u kongregaciju Sestara Marije Otkupiteljice (Hermanas repartrices de María), mlade družbe koju je u Francuskoj osnovala blažena Émilie d’Oultremont. Uzela je redovničko ime Rafaela Marija od Presvetog Srca Isusova (Rafaela María del Sagrado Corazón). Kad se ta družba preselila u Sevillu, sestre Rafaela i Dolores ostale su u Córdobi i uz pomoć tamošnjeg biskupa Ceferina Gonzáleza osnovale Institut Štovateljica Presvetog Sakramenta i Kćeri Bezgrešne Djevice Marije (Instituto de Adoratrices del Santísimo Sacramento e Hijas de María Inmaculada), začetak buduće kongregacije. Rafaela se 1877. uputila sa 16 novakinja najprije u Andújar (provincija Jaén, Andaluzija), a zatim u Madrid.
Tamo je uz pomoć nadbiskupa Toleda, Juana de la Cruza Ignacija Morena y Maisanovea, sa svojom sestrom Maríjom Dolores 14. travnja 1877. utemeljila kongregaciju Službenica Presvetog Srca Isusova (Esclavas del Sagrado Corazón de Jesús). Rafaela je postala poglavaricom družbe. Papa Leon XIII. odobrio je djelovanje te kongregacije 1887. Nova družba naročito je častila Presveto Srce Isusovo i Presveti oltarski Sakrament. Službenice Presvetog Srca Isusova posvetile su se posebno vjeronauku, odgoju mladeži i brizi za siromašne i nemoćne osobe. Njihova se družba ubrzo počela širiti pa su otvorene kuće u mnogim španjolskim gradovima (Córdoba, Jerez de la Frontera, Zaragoza, Bilbao, Cádiz), a potom 1892. i u Rimu. Poglavarica družbe, časna majka Rafaela, položila je 8. studenoga 1888. vječne zavjete. Od 3. ožujka 1893. nije više bila poglavarica reda i boravila je do kraja života samozatajno, kao obična sestra, u glavnoj redovničkoj kući u Rimu. Tamo je obavljala najponiznije poslove, često izložena nerazumijevanju i ponižavanju. Preminula je u Rimu, na današnji dan, 6. siječnja 1925. Njezine relikvije počivaju u u rimskoj crkvi njezine družbe. Papa Pio XII. proglasio ju je 18. svibnja 1952. blaženom, a papa Pavao VI. 23. siječnja 1977. svetom. Službenice Presvetog Srca i danas djeluju uspješno diljem svijeta (Europa, Južna, Srednja i Sjeverna Amerika, Azija, Afrika). Prema podacima iz 2005. u svijetu je djelovalo 1311 sestara u 132 kuće.
Preuzeto: http://zupajastrebarsko.hr/
