Sveta Julijana (Juliana, Julienne) iz Liégea ili Julijana iz Mont-Cornillona, redovnica augustinka i mističarka, promicateljica svetkovine Tijelova, rođena je 1192. u selu Retinneu (Riteneu), nedaleko belgijskog grada Liégea (istočna Valonija), u obitelji imućnih poljodjelaca. Već u petoj godini izgubila je oca i majku pa je zajedno sa svojom sestrom blizankom Agnès povjerena brizi redovnica augustinki u obližnjem Mont-Cornillonu. Kao djevojčica brinula se za perad, a kad je poodrasla, pomagala je u staji. Nije se redovito školovala, ali je veliki dio slobodnog vremena provodila u samostanskoj knjižnici. Kad se osposobila za čitanje na latinskom jeziku, najviše je proučavala djela svetog Augustina i svetog Bernarda. S 15 godina, 1206, stupila je u red svetog Augustina u Liégeu, a kao mlada redovnica osobito je častila Krista Gospodina u svetohraništu. Godine 1209. imala je prvo viđenje. Tada joj se ukazao puni mjesec koji je na rubu imao tamnu mrlju. To se viđenje često ponavljalo pa je Julijana usrdno molila da joj dragi Bog objasni smisao te vizije. Ukazao joj se Gospodin Isus i priopćio joj da tamni dio mjeseca označuje nedostatak svetkovine u čast svete Euharistije. Šesnaest godina Julijana nikom nije povjerila svoj doživljaj. Kad je oko 1225. izabrana za poglavaricu samostana u Mont-Cornillonu, po nalogu svojeg ispovjednika javno je objavila svoja viđenja i zatražila od crkvenih vlasti da uvedu posebnu svetkovinu u čast Presvetog oltarskog sakramenta. Nije naišla na razumijevanje javnosti ni sestara u svojem samostanu pa je čak bila izložena progonima svojeg samostanskog poglavara. Podržali su je samo rekluza (zatvorena redovnica), blažena Eva iz Liegea (Ève de Liège), njezin ispovjednik, kanonik bazilike svetog Martina, Jean iz Lausannea, te arhiđakon u Liégeu, Jacques Pantaléon iz Troyesa.
Julijana je 2. svibnja 1248. dala ostavku na službu poglavarice i pronašla utočište u cistercitskim samostanima Robermont, Val-Benoît i Val-Notre-Dame, te među redovnicama beginkama (beguines). Zatim je primljena u cistercitsku opatiju Salzinnes kod Namura te napokon pronašla mir u strogom pokorničkom životu „rekluze“, zatvorene redovnice, u Fossesu (Fosseu), u belgijskoj provinciji Namur (Nameur). Pronašla je sreću u skrovitosti i neposrednoj blizini crkve, s Isusom u sveohraništu. U starosti je oboljela, a pred smrt tako oslabila da nije mogla primati pričest. Stoga su joj na klanjanje donijeli Presveti oltarski sakrament. Klanjajući se euharistijskom Isusu, Julijana je završila svoj zemaljski život na današnji dan, 5. travnja 1258, u Fosses-la-Villeu (Fosse-li-Veye). Pokopana je u cistercitskoj opatiji Villers-la-Ville. Još za njezinog života, 1246, biskup Liégea, Robert de Thourotte, uveo je blagdan Tijelova za biskupiju Liége. Kad je arhiđakon iz Liégea Jacques Pantaléon izabran za papu (uzeo je ime Urban IV), uveo je 1264. svetkovinu Tijelova za čitavu Crkvu. Iako su je odmah nakon smrti počeli štovati kao sveticu, službeno ju je svetom proglasio 1869. papa Pio IX. Sveta Julijana zaštitnica je pobožnosti Presvetom oltarskom sakramentu. Naročito je štuju u Belgiji, biskupiji Liége i u cistercitskom redu.
Preuzeto: http://www.zupajastrebarsko.hr/
