Blaženi Wincenty (Vinko) Kadłubek, poljski biskup, cistercit i povjesničar, rođen je oko 1160. u Karwówu kod Opatówa (vojvodstvo świętokrzysko, središnja Poljska), u bogatoj plemićkoj obitelji. Školovao se najprije u krakowskoj katedralnoj školi, a potom u Francuskoj (Pariz) i Italiji (Bologna). Nakon povratka u domovinu postao je rektor katedrale u Sandomierzu. Već se 1189. potpisivao kao „Magister Vincentius“. Djelovao je kao upravitelj katedralne škole u Krakówu, a 28. ožujka 1208. papa Inocent III. imenovao ga je krakowskim biskupom. Mnogo je radio na obnovi i jačanju duhovnosti svećenika i vjernika u svojoj biskupiji. Podržavao je i potpomagao samostane i redovnike u Jędrzejowu, Sulejowu, Koprzywnicy i Miechowu. Djelovao je 1214. kao mirotvorac između Mađarske i Poljske, u sporu oko Galicije. Sudjelovao je 1215. na Četvrtom lateranskom saboru.
Odrekao se 1218. biskupskog položaja i postao prvi poljski cistercitski monah, u samostanu u Jędrzejowu, 35 kilometara jugozapadno od Kielca (vojvodstvo świętokrzysko). Poznati pisac i povjesničar, napisao je na poticaj krakowsko-sandomierskog kneza Kazimira II. Pravednog glasovitu „Kroniku o poljskim kraljevima i prinčevima“(latinski „Historia Polonica“, poljski „Kronika Polski“), u četiri dijela. Pisao ju je od 1190. do 1208, izdana je prvi put 1612. na latinskom, a 1862. na poljskom jeziku. Preminuo je na današnji dan, 8. ožujka 1223, u Jędrzejowu, a pokopan je ispred glavnog oltara u samostanskoj crkvi. Veliki poljski kralj, Jan Sobieski, uputio je 1682. Svetoj stolici molbu da Wincentyja Kadłubka proglasi blaženim. Blaženim ga je proglasio 18. veljače 1764. papa Klement XIII. Zaštitnik je grada Sandomierza i sandomierske biskupije (vojvodstvo świętokrzysko).
Preuzeto: http://zupajastrebarsko.hr/
